NEMA SELIDBE Ukoliko je Ante Gotovina upao u mrežu hrvatskih tajnih službi, CIA-e, britanskih obavještajaca i španjolske policije, onda neće uživati povlasticu koja je dana Rahimu Ademiju i Ivanu Čermaku, da se iz Scheveningena presele u kućni pritvor u Hrvatskoj

Da se Ante Gotovina, umoran od bježanja i skrivanja, predao u Španjolskoj, kako se ponegdje zaključuje, imao bi barem neke šanse da mu Haaški tribunal dozvoli obranu sa slobode. Prije njegove predaje, s Haagom bi se pregovaralo i pogađalo. U trenutku uhićenja u Gotovininoj pratnji ne bi se zatekao australsko-hrvatski mešetar Jozo Grgić, već odvjetnik koji će, izvan svake sumnje, dobiti status njegova haaškog branitelja.

Ako je Gotovina svjesno izdan, onda se izdajnik nalazi u vrlo uskom krugu njegovih najbližih "jataka": netko tko nije odolio obećanoj nagradi od pet milijuna dolara, koji će se, naravno, dobitniku isplatiti u dubokoj tajnosti. Ime izdajnika ni sam Gotovina nikada neće saznati, kao nešto posve nedvojbeno. Možda to čak nije jedna, nego više osoba koje će dijeliti dolarski plijen.

Ako je, naprotiv, Ante Gotovina upao u mrežu hrvatskih tajnih službi, CIA-e, britanskih obavještajaca i španjolske policije, onda Gotovina neće uživati povlasticu koja je dana njegovim suoptuženicima Rahimu Ademiju i Ivanu Čermaku, da se iz Scheveningena presele u kućni pritvor u Hrvatskoj. Kako tvrde pravosudni eksperti, nema te sudske institucije na svijetu da obranu sa slobode dozvoljava optuženiku koji je sudski nalog ignorirao više od četiri godine. Ni hrvatska Vlada ne može s punom odgovornošću jamčiti za Gotovinu. Tko može biti siguran da opet neće nestati prvo s hrvatskog teritorija, pa time iz dosega Haaškog tribunala?

Teoretski postoji i četvrto moguće tumačenje Gotovinina španjolskog ukazanja: da je uhićenje samo dobra režija u njegovoj potajnoj trgovini s haaškim tužiteljstvom i američkom CIA-om, koja je posljednjih mjeseci bila vrlo aktivna u lovu. Navodno, sama je hrvatska Vlada predstavnike SAD-a molila za pomoć. U tom slučaju, eventualni "strogo povjerljivi" dogovor postat će očit tek za nekoliko mjeseci: znakovi da je to bila tajna predaja i simulacija uhićenja pojavit će se kao prve beneficije u korist Gotovine. I to kada njegov haaški slučaj uđe u kolotečinu i prestane funkcionirati kao prvorazredna medijska tema.

Jozo Grgić, čovjek koji se u tom trenutku zatekao u Gotovininu društvu, ne mora biti osoba koja je lovce svjesno dovela u hotel "Bitacora" na Tenerifima. Gotovina ga je, navodno, osobno pozvao u goste jer mu je bilo dosadno. Na drugoj strani, Grgić je bio vrlo blizak Ljubi Grepi, predsjedniku Uprave "Mediteran Union Tunela". Uprava MUT-a, uz neke pripadnike istoga kruga, nalazi se na listi mogućih jatačkih veza. Bilo je dovoljno da se njihovi mobiteli i e-mailovi stave pod nadzor i zatim slijede Grgićevi tragovi.

Nije točno da je HDZ-ova vlada 1998. spriječila razgovor Ante Gotovine i haaških istražitelja, mimo njegovog znanja. Gotovina je usmeno obaviješten da je stigao haaški zahtjev za informativni razgovor. Dana mu je mogućnost da sam odluči: ako želi razgovarati, zahtjev će mu se i službeno proslijediti, ako to ne želi, zahtjev mu se neće uručiti.

Okružen vrlo lošim političkim savjetnicima, Gotovina je bio prilično siguran kako će Hrvatska kad-tad ukinuti Ustavni zakon o suradnji s Haaškim sudom. "Nemam ja s njima što razgovarati", ponovio je 2001. u jednom privatnom krugu, kada su već stizale prve vijesti o zgotovljenoj optužnici. A onda je, nesvjesno parafrazirajući Tita na bombaškom procesu još dodao: "Ne priznajem ni jedan sud, osim suda svoga naroda."