Predsjednik HSP-a, gradonačelnik Osijeka i saborski zastupnik javno je pročitao imena osoba koje bi trebale svjedočiti u kaznenom postupku protiv optuženih za ratne zločine 1991/'92, među kojima je i Branimir Glavaš. Međunarodni se promatrači s pravom pitaju kako će se objektivno suditi u mnogo važnijim predmetima, poput Ademi - Norac, ako Đapić već u predmetima lokalnog karaktera vrši pritisak na svjedoke

Hrvatska je ovih dana, zaokupljena predmetom Gotovina i njegovim privođenjem ad hoc Tribunalu u Haagu, potpuno zaboravila na druge probleme koji bi također mogli zagorčati život ne samo Gotovini nego i nekim drugim optuženima, ali i potencijalnim optuženicima Tribunala. Uz to, moglo bi se dogoditi da zbog jednog političkog incidenta cijela Hrvatska opet bude stavljena na zid srama s dalekosežnim posljedicama.

O čemu se radi? Predsjednik Hrvatske stranke prava, gradonačelnik Osijeka i zastupnik u Saboru, Ante Đapić, održao je 30. studenoga konferenciju za novinare čije je dijelovi prenijela lokalna televizija, a o čemu je, 1. prosinca, pisao i Jutarnji list. Tom prigodom Đapić je javno, izravno iz istražnog zahtjeva, pročitao imena osoba koje bi trebale svjedočiti u kaznenom postupku protiv optuženih za ratne zločine 1991./92. , među kojima je i Branimir Glavaš. Đapić je tada rekao da je dokument dobio anonimno, poštom. Međutim, Đapiću kao iskusnom političaru potpuno je jasno da su dokumenti ispred istražnog postupka, pogotovo u predmetima ratnih zločina, vrlo osjetljive naravi te su zaštićeni sudskom tajnom.

Dio svjedoka nakon javne prozivke na lokalnoj televiziji izjavio je da više nije spreman svjedočiti u postupcima iz staha za vlastitu, kao i za sigurnost svojih bližnjih. Državno odvjetništvo RH ipak nije stajalo skrštenih ruku, nego je pokrenulo postupak te od policije zatražilo obavještavanje o incidentu, i da djelatnici policije u civilu posjete sve imenovane osobe, da s njima razgovaraju te da im ponude i osiguraju svu potrebnu zaštitu. Uz to, odvjetništvo je od MUP-a zatražilo procjenu potrebe pozivanja i ispitivanja imenovanih osoba, odnosno štete što ju je prouzročila javna intervencija Ante Đapića.

Djelatnici PU osječko-baranjske, postupajući po uputi Državnog odvjetništva, razgovarali su sa svim osobama spomenutima na press konferenciji (jedna je u međuvremenu preminula). Nitko se nije žalio na prijetnje i pritiske, a svi su upućeni da se, po potrebi, jave djelatnicima policije. Prema izvješću što ga je Županijsko državno odvjetnišvo dostavilo na relevantne adrese "u dosašnjem postupku, saslušani su svi svjedoci koji prema rezultatima pretkaznenog postupka imaju saznanja o odlučnim, odnosno važnim činjenicama".

Osim toga, među prozivanim svjedocima nema ‘zaštićenih svjedoka’, što bi bilo važno za eventualnu pravnu kvalifikaciju ovakvog postupanja kao ostvarenja kaznenog djela. Državno odvjetništvo zatražilo je i snimku lokalne TV postaje iz Osijeka kao dokazni materijal radi mogućeg pokretanja postupka, što je za sada nemoguće jer Đapića štiti saborski imunitet. No, cijela priča s tim nije završila. Međunarodne institucije koje budno motre događanja u hrvatskom pravosuđu i političkom životu zgranute su postupkom tako visoko rangirane osobe kao što je predsjednik jedne parlamentarne stranke.

Pokrenuti su međunarodni mehanizmi i Hrvatska je već usmenim putem dobila oštre prijekore i zahtjev da se nešto učini kako se to ne bi ponavljalo. U samom vrhu Vlade informirani smo kako Hrvatska očekuje i oštrije pismene prosvjede, pogotovo iz Haaga. Kao što je poznato, Sud je odlučio prepustiti predmet Ademi-Norac hrvatskom pravosuđu, s tim da temeljem članka 11 Pravilnika o postupanju ima obvezu nadzora, ali i mogućnost oduzimanja predmeta hrvatskom pravosuđu u svakom trenutku. Uz to, najavljeno je prepuštanje određenog broja nedovršenih predmeta hrvatskom pravosuđu, a kao prvi se spominje predmet Merčep. Sve je to Sud učinio jer vjeruje da je hrvatski pravni sustav sposoban osigurati objektivno suđenje u onim predmetima koje će Haag prepustiti Hrvatskoj. Međutim, najnoviji potez Ante Đapića, koji se u javnosti nudi kao koalicijski partner za vlast, izaziva veliku međunarodnu zabrinutost.

Međunarodni se promatrači s pravom pitaju kako će biti moguće provesti objektivno suđenje za mnogo krupnije predmete od onih osječkih koje je Sud prepustio ili koje namjerava -prepustiti Hrvatskoj. Ako Đapić u ovakvim predmetima lokalnog karaktera vrši direktan pritisak na svjedoke, kakvom će tek pritisku biti izloženi svjedoci u puno važnijim predmetima, primjerice Ademi-Norac. Valja napomenuti da je Tribunal zbog sličnog ponašanja jednog Albanca osudio na godinu dana zatvora tvrdeći da vrši pritisak na Sud. Hoće li hrvatsko pravosuđe krenuti tragom prakse Haaškog suda veliko je pitanje. No u interesu svih potencijalnih optuženika za ratne zločine hrvatska država i vlast mora učiniti sve da osigura nesmetane procese, ne samo zbog dojma pred međunarodnom zajednicom nego i zato što Hrvatska već jednom treba utvrditi pravu istinu o počiniteljima ratnih zločina. Jer ono što je sigurno jest da je pobijeno na stotine nevinih građana. Jedino nije utvrđeno tko ih je ubio, jer za to očito nema političke volje, a uz to postoje i brojni protivnici takvih suđenja, među kojima se Đapić oduvijek isticao. Sada to potvrđuje i svojim ponašanjem.

Posljednjim postupkom Đapić u potpunosti poništava vlastiti posjet Izraelu, kao i druge pokušaje rekostimiranja vučje naravi HSP-a likom Crvenkapice. Čim malo izgubi kontrolu nad samim sobom, Đapić pokazuje svoju, a potom i vučju dušu stranke kojoj je na čelu. Upravo zato ne samo Đapić nego i brojni drugi javni djelatnici hrvatske vlasti moraju naučiti da takvi potezi stvaraju ružnu sliku o sposobnosti hrvatskog pravosuđa za procesuiranja ratnih zločina koji se vežu uz Hrvate.

Ovakvi potezi Đapića, kao i pojedini medijski članci i prilozi vezani uz predmet Gotovina bitno otežavaju poziciju osoba optuženih za ratne zločine u Hrvatskoj. Upravo stoga hrvatska će se vlast morati distancirati od takve Đapićeve pravne vratolomije, i to prije nego što dobije pismenu poruku iz Haaga. Ali ne samo zbog Haaga nego i zbog vjerodostojnosti Vlade i drugih segmenata vlasti koja svojom retorikom i djelovanjem pokazuje da su joj principi pravne države postali glavni kriterij.