Slobodna Dalmacija: 21. 12. 2005.
PITAMO SE ZAŠTO "
GAVRILOVIĆEVA" GLASNOGOVORNICA DAŠA DOMLJAN OPRAVDAVA NAJVEĆU HRVATSKU PRIVATIZACIJSKU PLJAČKU?!Osiromašeni smo, prevareni i prodani
U povodu objektivnog prikaza situacije oko mesnog diva "Gavrilović" u članku Vuka Đuričića pod naslovom "Gavrilovići su još šezdesetih isplaćeni sa 7,5 milijuna dolara" dužni smo se osvrnuti na izjavu glasnogovornice sadašnjeg vlasnika "Gavrilovića" Daše Domljan, jer njezina izjava, dana u skroz iskrivljenom svjetlu, barata poluistinama i prešućuje bitne činjenice, te može d
ovesti u zabludu jedan dio čitateljstva i javnosti.Daša Domljan, kći nekadašnjeg Tuđmanova predsjednika Hrvatskog sabora dr. Žarka Domljana, kao "Gavrilovićeva" glasnogovornica izjavila je da je tvornica konfiscirana Đuri Gavriloviću 1945. godine i da je on s obitelji krajem pedesetih godina emigrirao u Austriju, iz koje se vraća 1967. godine i do mirovine radi kao tehnički savjetnik tvornice "Gavrilović".
Njoj ne pada na pamet da spomene općepoznatu činjenicu da se Đuro Gavrilović stariji, kojem je u međuvremenu isplaćena odšteta za kupnju imena tvrtke, vratio u petrinjski "Gavrilović", ali ne više u malu tvornicu koja mu je od komunističkih vlastodržaca konfiscirana, nego u "Gavrilović" koji je već u to vrijeme prerastao od male tvornice u mesnog giganta,
koji se, do srpske okupacije u jesen 1991. godine razvio u najsnažniju mesnu industriju ovog dijela Europe.Pravdati nekadašnjom konfiskacijom male tvornice iz 1945. godine, "poklanjanje" mesne industrije "Gavrilović" sinu Đure Gavrilovića starijeg 1991. godine, koji je preuzeo tvornicu fiktivnim i fingiranim natječajem za cijenu koja nije predstavljala niti 0,1 posto njezine stvarne vrijednosti na tržištu, krajnje je nepošteno, licemjerno i za svaku osudu.
Mogao je Đuro Gavrilović tražiti svoj udjel na račun izgubljene dobiti zbog konfiskacije iz 1945. godine, ali to ne bi bio niti jedan posto vrijednosti koje je on uz pomoć političkih moćnika iz vrha HDZ-a i kasnije SDP-a oteo od nas koji smo cijeli svoj život uložili u izgradnju i razvoj mesne industrije
"Gavrilović" gradeći je svojim znanjem, samodoprinosima, kreditima i drugim oblicima ulaganja i investiranja.Kulminacija licemjerja ogleda se u dijelu odgovora Daše Domljan kada pokušava dati alibi toj navodnoj kupnji tvornice na okupiranom području od Đure Gavrilovića mlađeg, te ga nastoji prikazati, skoro kao nekakvog dobrotvora i rodoljuba koji ulaže na neviđeno, umjesto da prizna da je sve bilo izrežirano i dogovoreno s ondašnjim državnim vrhom, čija delegacija dolazi u "Gavrilović", tadašnjem rukovod
stvu, s izmišljenom pričom da će "Jugobanka" iz Beograda upisati hipoteku na imovinu "Gavrilovića", te zbog tih razloga treba otvoriti stečaj.Stečaj je otvoren 21. 8. 1991. godne, te od toga dana gospodin Đuro Gavrilović kontrolira rad tvornice.
Dakle, pljačka izvršena u ovom slučaju jedna je od najvećih u povijesti suvremene Hrvatske od osamostaljenja i traje bez posljedica do danas za sve njezine aktere, dok smo mi zaposlenici i stvarni vlasnici po Božjim i ljudskim zakonima, osiromašeni, prevareni i prodani. Da nije tako, ne bi tada čak ni sama hrvatska Vlada bila prisiljena pokrenuti 1996. godine tužbu za poništenje kupoprodajnog ugovora s Đurom Gavrilovićem, da bi je 2002. godine potpredsjednik SDP-ove vlade Slavko Linić povukao bez ikakva suvisla i opravdana objašnjenja.
Možda naša tužba Europskom sudu u Strasbourgu naiđe na otvorena vrata, kada su nam u našoj domovini i državi Hrvatskoj sva vrata zatvorena, premda smo tu državu gradili i za nju se u ratu i kasnije borili i branili je.
Udruga bivših djelatnika "Gavrilović", Petrinja