Vjesnik: 29. 12. 2005.
Pravosudna istina za 2006.
VLADO RAJIĆ
Ministrica je, istina u blagdanskom ozračju ali ipak odlučno, najavila vrlo ozbiljnu pravosudnu 2006. godinu. »Hrvatsko pravosuđe muči neefikasnost sudskih uprava, korupcija, zaostali predmeti, nesmanjena dugotrajnost sudskih postupaka, zaostajanje u obrazovanju sudaca«, komentirala je Vesna Škare-Ožbolt, ne skrivajući ljutnju pred šefovima ključnih pravosudnih institucija
.Ministrica iza sebe ima drugu godinu reforme koju vodi i nakon čega može reći da će do kraja 2006. na nulu biti svedeni zaostaci u ovršnom i zemljišnoknjižnom dijelu. Dakle, više od 800 tisuća aktualnih zaostataka u gomili od 1,2 milijuna starih spisa. S time se da opravdati ulaganje dvije milijarde kuna u sudnice iduće godine. Ali, ono o čemu ministrica govori u blagdanskom raspoloženju je reformska stavka koja ne rješava nevoljku sadašnjost, nego treba trasirati nešto povoljniju sudbenu budućnost.
Što znače sudski zaostaci? Barem tri stvari. Nerad, neznanje i izostanak prave upravljačke uloge predsjednika sudova. Naravno, kad se ne radi, predmeti se gomilaju. I nema tog zakonskog rješenja koje će potaknuti brže rješavanje sporova. Ima praktično rješenje: rad i odgovornost predsjednika sudova. Oni moraju, i više i bolje od službene statistike, znati odgovor na pitanje zašto neki suci imaju trostruku normu, a neki ni onu osnovnu. I to od Vrhovnog suda pa do općinskog suda u Pregradi. Učinku sudaca i objektivnoj radnoj ocjeni pridonosi verifikacija sudačkoga neznanja. Ako sudac nižeg suda ima 70 posto odbačenih prvostupanjskih presuda, onda on taj posao ne zna. Koliko takvih »sedamdesetpostotnih« sudaca ima među dvije, tisuće nacionalnih arbitara? To nitko ne zna, ali baš u njih ministrica upire prstom. Jer, tu nije u pitanju sudačka samostalnost. U pitanju je jednom (i zauvijek) stečena sudačka licenca kao pokriće za sve, pa i neznanje.
Je li hrvatsko pravosuđe samostalno i neovisno, ako se pod plaštom kriju i »kadrovske pogreške« Državnog sudbenog vijeća? Nije, i na to misli ministrica kad se ljuti.
Pa ako se novčani gabariti pravosuđa u Hrvatskoj znaju (spomenute dvije milijarde), ako se zna da bi ovršni i gruntovni predmeti trebali (morali!) biti na nuli istekom 2006. godine, onda će sljedećih 365 pravosudnih dana biti tvrdi. Ponajprije za predsjednike sudova, za potkupljive, za spore, za suce koji zbog »nerazumno dugih rokova« omogućavaju Ustavnom sudu da u sve više slučajeva dosuđuje građanima novčanu naknadu.