POVIJEST PRED SUDOM HRVATSKI POLITIČARI O NAJAVLJENOJ REZOLUCIJI VIJEĆA EUROPE

Ivan JARNJAK, glavni tajnik HDZ-a, tvrdi kako se rezolucija o zločinima komunizma neće bez razloga naći pred Parlamentarnom skupštinom VE. "Bit će o komunizmu rasprave i treba je biti, nije loše da se o tome kaže nekoliko riječi", kaže Jarnjak, napominjući kako je to "povijesno vrijeme izuzetno bitno za naše ljude i treba o tome dati ocjenu".

Tonino PICULA, predsjednik Glavnog odbora SDP-a, napominje kako svaki zločin treba osuditi, ali ipak bi želio pomnije se upoznati s argumentacijom Franca Frattinina, potpredsjednika Europske komisije i predlagača rezolucije. "Treba vidjeti ima li ta inicijativa refleksije na unutarnju političku scenu Italije koja se nalazi pred parlamentarnim izborima, a poznat je stav Silvija Berlusconija o tome", kaže Picula, povezujući to s izrazitim protivljenjem upravo s talijanske ljevice u Vijeću Europe.

I Vesna PUSIĆ, predsjednica Hrvatske narodne stranke, naglašava kako sve što je vezano uz staljinističke zločine valja osuditi, "o tome nema spora", samo upozorava na kriterije između osude fašizma i komunizma. "Proklamirani ciljevi nacizma bili su zločinački, kao i njihova provedba, dok proklamirani ciljevi komunizma nisu bili zločinački, iako je takva bila u velikoj mjeri njihova provedba", kazala je Pusić, ponovivši kako "ideja komunizma nije za osudu, ali zločini apsolutno jesu".

— Ispod svake razine ljudskog dostojanstva je rasprava tko je iza sebe ostavio više žrtava, fašizam ili komunizam. Ako je bilo koja ideologija zatirala ljudska prava i gušila ih u krvi, onda je posve nebitno ostavlja li iza sebe 10 ili 15 žrtava. Obiteljima, naravno, nije svejedno, ali sa stajališta društvene procjene fašistički i komunistički zločini posve su isti — zaključio je Čehok.

Komunizam nije nastao u Sovjetskom Savezu, ali je tamo dobio svoj zločinački karakter koji je zatim usadio u sve zemlje koje su prihvatile komunizam, osobito nakon Drugog svjetskog rata. Prema nekim procjenama, komunizam je u cijelom svijetu odnio 60 milijuna života u manje od stotinu godina svoga postojanja, a najviše u tri desetljeća staljinističke strahovlade. Znači li to da se komunizam može nazivati zločinačkom ideologijom? Ne nužno, iako se o komunizmu i ne može raspravljati izvan zločinačkog ili barem totalitarističkog konteksta.

U tom smislu, rezolucija Parlamentarne skupštine Vijeća Europe kojom bi se trebali osuditi zločini komunizma ne bi trebala biti sporna, unatoč protivljenju dobrog dijela talijanske komunističke ljevice. Sustav koji je potekao iz ideje borbe protiv kapitalizma za dobrobit običnog radnika, za pravednu raspodjelu društvenih dobara i za socijalnu utopiju vrlo brzo se izvitoperio u brutalni diktatorski način vladanja, u eliminiranje neistomišljenika, istrebljivanje cijelih naroda, osiromašivanje građana, suzbijanje svih osobnih sloboda i u podređivanje jednoj partiji i jednom vođi. Tako je bilo u SSSR-u, tako je bilo u dobrom dijelu istočne Azije, u istočnoj Europi, pa i u Hrvatskoj, premda je titoistička verzija često ukrašavana ljudskim licem.

Komunizam se u svakoj zemlji koristio kao instrument za osvajanje i zadržavanje vlasti, doslovno pod svaku cijenu. Komunizam je imao gulage i gole otoke, masovne grobnice, rijeke pune leševa, javna pogubljenja, a istovremeno ništa (ili vrlo malo) od proklamirane ideje jednakosti i blagostanja svih radnika. Štoviše, komunizam je donio glad, siromaštvo, nazadovanje, a u sretnijim slučajevima, tek nestašice banana, kave i benzina. O gušenju slobode mišljenja, govora, prakticiranja vjere i sličnih luksuza da se i ne govori. Komunizam još nije mrtav, ali je barem prestao s masovnim istrebljenjima, osim u Sjevernoj Koreji, gdje je itekako vitalan. Možda Kina, jedna od vodećih zemalja po kršenju ljudskih prava, u doglednoj budućnosti i pod blagotvornim utjecajem kapitalizma ipak uspije povezati pozitivnu ideju komunizma s njegovom provedbom.

Tomislav KLAUŠKI