Predsjednik HSP-a Anto Đapić morao je imati itekako snažne razloge da žrtvuje svoju stranku u Požeško-slavonskoj županiji i da stane na stranu Vlade Zeca, većinskog vlasnika tvrtke Kamen Ingrad i predsjednika istoimenog prvoligaša iz Velike, kraj Požege. U burnim događajima koji potresaju Požegu na razmeđu ove i prošle godine, samo zahvaljujući Đapiću i njegovom žrtvovanju više od 200 članova HSP-a, nije pala koalicijska vlast čiji temelj u toj županiji drže HDZ i HSP, ili točnije – HDZ-ova frakcija koju kontrolira najdugovječniji hrvatski župan Anto Bagarić i HSP s trojicom vijećnika, koji su zajedno s Vladom Zecom u ožujku prošle godine napustili njegovu nekadašnju nezavisnu listu i priključili se Đapiću.

Tih desetak HSP-ovaca, mahom u crnim kožnim jaknama, na krajnje grub način onemogućili su oporbenim vijećnicima Požeško-slavonske županije, ali i novinarima, ulazak na sjednicu Županijske skupštine na kojoj je, u pet do dvanaest, 30. prosinca, u trećem pokušaju, trebalo usvojiti proračun za 2006. Da proračun nije usvojen, pala bi županijska vlast, pa su župan Bagarić, a naročito dožupan Vlado Zec, učinili sve kako bi bez oporbe i novinara održali sjednicu i uz pomoć jedne falsificirane ostavke i imenovanja drugog vijećnika, izglasali proračun.

A proračun u dva ranija pokušaja nije izglasan jer većina vijećnika, među kojima i trojica od četvero HSP-ovih, nije željela podići ruku za novi proračun prije nego što Kamen Ingrad, privatna tvrtka Vlade Zeca, i tamošnja Vodoprivreda vrate 8,5 milijuna kuna, koliko im je posudila Županija. HSP-ovci su tada najavili kako će tražiti i izglasavanje nepovjerenja svom stranačkom kolegi Vladi Zecu, uvjereni da iza posudbe županijskog novca stoje mutni poslovi. No, tada u akciju stupa predsjednik HSP-a Anto Đapić.

Nakon što je sazvao svoje županijske vijećnike i vodstvo tamošnjeg HSP-a, Đapić im je prvo dao podršku u nakani da zatraže smjenjivanje Zeca. Božidar Lujanac, donedavni predsjednik županijskog vijeća HSP-a i jedan od četvorice županijskih vijećnika te stranke, kaže kako je u samo dva dana Đapić promijenio svoju odluku: "Imali smo podršku vrha stranke da istrajemo na micanju Zeca, no nakon toga stav se naglo promijenio."

A kako je Lujanac ostao pri svom stavu da Zec mora otići, ekspresno je izbačen iz HSP-a, a potom je aktivirana njegova bianco ostavka, koju su svi članovi HSP-a potpisali prije izbora u slučaju da pristupe drugoj stranci ili odbiju provoditi stranačku politiku. No, Lujanac je dan prije posljednje skupštine, 29. prosinca, na kojoj je ipak izglasan proračun, zbog čega su i Bagarić i Zec ostali na svojim funkcijama, kod javnog bilježnika ovjerio svoju izjavu gdje kaže da nikakvu ostavku na mjesto vijećnika nije dao. Tu je izjavu predao i na županijski urudžbeni zapisnik, a po jedan primjerak poslao USKOK-u i požeškoj policiji, napomenuvši kako ima informacije da će ga, uz pomoć nevažeće ostavke, smijeniti s mjesta vijećnika.

Lujanac je, protiveći se nagloj promjeni Đapićevog stava, bio izložen neviđenim pritiscima i prijetnjama. "Prijetili su mu Đapićevi i Glavaševi batinaši", rekao je za Feral jedan od članova vodstva HSP-u u Požegi, koji je također odbio slijediti Đapića. Lujanac, inače dragovoljac Domovinskog rata i jedan od organizatora obrane Pakraca, bio je – zbog ozbiljnih prijetnji koje su mu upućivane - sklonjen iz Požege i cijelo ga je vrijeme, na nepoznatom mjestu, čuvala nekolicina za tu priliku angažiranih tjelohranitelja. U njihovoj je pratnji došao i na sjednicu Skupštine, no unatoč pozivu kojeg je posjedovao, ulaz mu nije bio omogućen.

Nagla promjena Đapićevog stava, da ipak podrži Vladu Zeca, dogodila se, kažu za Feral sad već bivši požeški pravaši, nakon što je Zec ispunio neka obećanja koja je svojedobno dao Đapiću. O kakvim se obećanjima radi tamošnji pravaši još ne žele govoriti, no neslužbeno se spominju nekretnine i druga dobra značajne materijalne vrijednosti. "Posve je nelogično da se Đapić Zecu puna dva mjeseca nije javljao na telefonske pozive, potom podržao požeške pravaše u nakani da smijene Zeca, a onda, za samo dva dana, posve promijenio stav. Iza toga morali su stajati krupni razlozi", kaže za Feral jedan član iz vodstva požeškog HSP-a.

No, njihovo je razočarenje bilo još veće kad je nakon samo desetak dana obznanjeno kako će novopridošli član HSP-a, Vlado Zec, biti i nositelj liste te stranke na prošlogodišnjim lokalnim izborima. Požeškim pravašima pri tom su smetale dvije stvari: loša reputacija Vlade Zeca oko kojeg su se vukle različite priče o nezakonitom poslovanju njegova Kamen Ingrada, te činjenica da je Zec u nekoliko godina prošao više stranaka – bio je SDP-ova uzdanica devedesetih, potom je ušao u HDZ, a onda na izbore izlazio s nezavisnom listom, da bi u veljači prošle godine ušao u HSP. No, ono što je smetalo požeškim pravašima, očito nije i njihovu predsjedniku Đapiću.

Ugledni požeški odvjetnik Hrvoje Messing, demonstrativno je tada, u ožujku prošle godine, nakon ulaska Vlade Zeca u HSP, učinio ono što je sada uradilo više od 200 članova HSP-a – zahvalio se Đapiću na suradnji. Messing je tada tvrdio kako se otvaranjem vrata Zecu i njegovim vijećnicima s nezavisne liste, HSP pretvorio u dioničarsko društvo. "Ne želim biti u dioničkom društvu u kojem će gazda biti Vlado Zec", rekao je tada Messing, dok su ostali pravaši, uz ponešto rogoborenja, tada prihvatili tu činjenicu.

Ljubav Vlade Zeca prema HSP-u naglo je počela bujati još u drugoj polovini 2003. Zec je tada trebao Đapića više nego Đapić njega. Kamenolomi Kamen Ingrada, srce posrnulog građevinskog giganta iz Velike, nalazili su se u ogromnim teškoćama zbog neplaćanja naknade od prihoda ostvarenih eksploatacijom kamena, pa se dug državi popeo na fantastičnih 78 milijuna kuna! Zec se našao u bezizlaznoj situaciji – oba kamenoloma, najveći izvor prihoda njegove tvrtke, bila su zatvorena, a nad glavom je visio Damoklov mač ogromnog duga. Za pomoć Zecu Đapić je zadužio svog stranačkog kolegu Peru Kovačevića (taj saborski zastupnik HSP-a bivši je tajnik Odjela rudarstva pri Državnom inspektoratu) koji je s obzirom na svoje stare veze bio za to najpogodnija osoba. Đapić se pak, preko svojih veza, založio da se enormni dug Kamen Ingrada državi smanji, pa je odlukom hrvatske Vlade iz prosinca 2003., dugovanje više nego prepolovljeno. Ostalo je da Kamen Ingrad državi uplati 34, umjesto 78 milijuna kuna i to u četiri rate od po 8,5 milijuna kuna. Tada su uslijedili pregovori da se dio tog duga "prebije" radovima koje će Kamen Ingrad obaviti u poslovima za državu. Jedan takav veliki posao, Kamen Ingrad dobio je i krajem prošle godine kada je uključen u izgradnju Koridora 5c, hrvatskog dijela autoceste koja će povezivati Budimpeštu i luku Ploče na Jadranu.

Kamen Ingrad se već tada počeo oduživati Đapićevu HSP-u. Hrvoje Messing još je u ožujku prošle godine, dajući ostavku na mjesto čelnog HSP-ovca u Požegi, upozoravao na širokogrudne donacije koje Kamen Ingrad upućuje HSP-u. Požežani pak tvrde da je Zec uvijek znao kako se valja odužiti svojim političkim sponzorima, pa spominju brojno izaslanstvo koje je o trošku Kamen Ingrada svojedobno putovalo na Svjetsko nogometno prvenstvo u Japan, ali i raskošnu vilu Željka Lužavca, bivšeg ministra prometa u Vladi Zlatka Mateše. Lužavčeva raskošna vila u Ićićima kraj Opatije, koju je gradio Kamen Ingrad, stajala je prema dokumentaciji koju je svojedobno objavio Feral, samo u najgrubljim građevinskim radovima, oko četiri milijuna tadašnjih kuna! Veliki dio tog troška plaćen je nikad razjašnjenom, misterioznom donacijom u iznosu od 1.883.179,95 kuna, što je svojedobno istraživala i krim-policija, ali je cijeli slučaj, po dobrom hrvatskom običaju, pao u zaborav.

Požeški gradonačelnik Zdravko Ronko (SDP) i član Županijske skupštine, kojemu su uvezeni HSP-ovci onemogućili da prošlog tjedna uđe na sjednicu Županijske skupštine, upozorava kako je dug Kamen Ingrada i Vodoprivrede Požega od 8,5 milijuna kuna, samo vrh ledenoga brijega i kako je posljednjih godina u sprezi privatne tvrtke Vlade Zeca i Bagarićeve županije "nezakonito prorajtano" stotinjak milijuna kuna. "Zato su postojali jaki razlozi da se sjednica na kojoj je nezakonito usvojen proračun za 2006. održi po svaku cijenu, kako se ne bi otkrio ogromni kriminal", kaže Ronko. Požeški gradonačelnik trijumfirao je na prošlim lokalnim izborima kada je njegov SDP, bez ikakve pomoći iz Zagreba, osvojio 12 od 19 vijećničkih mjesta, što mu je omogućilo da samostalno sastavi gradsku vlast. Osokoljen takvom pobjedom Ronko ne krije želju da njegova stranka preuzme vlast i u županiji, pa mu upravo zbog stoga, sada Bagarić, Zec i kompanija, imputiraju "pučističke namjere". No, neusvajanje proračuna, što se trebalo dogoditi na prošlotjednoj sjednici Županijske skupštine, a osujećeno je, vidjeli smo, uz svesrdni angažman Ante Đapića, nije nikakav puč, već odraz nezadovoljstva načinom na koji se trošio proračunski novac i u čemu je, kako se nazire, bilo mnoštvo nezakonitosti.

No, pitanje svih pitanja jest zašto je Anto Đapić tako čvrsto stao iza Vlade Zeca i glatko se odrekao svoje, gotovo cjelokupne stranačke infrastrukture u Požegi? Kakva je to veza koja tako čvrsto spaja vlasnika jedne ozbiljno posrnule privatne tvrtke i predsjednika HSP-a, stranke koja očajnički pokušava dokazati kako je odana demokratskim načelima, a onda u Požegu šalje tvrde momke u crnim kožnim jaknama koji nimalo nježno onemogućavaju ulazak oporbenim vijećnicima i novinarima na iznimno važnu sjednicu Županijske skupštine.

Zašto se Đapiću, kojem su inače puna usta branitelja, odjednom Zec učinio privlačnijim i zašto se zbog njega odrekao Lujanca, svog predsjednika županijskog vijeća, te u Požegu poslao povjerenika, Peru Ćorića, dopredsjednika Glavnog stana HSP-a. I napose, zašto je Đapić u Požegu odlučio poslati čak i svog vozača da ondje pred ulazom u županijsku zgradu s drugim uvezenim HSP-ovcima u crnim kožnim jaknama, "pravi red" i onemogućava ulazak na sjednicu oporbi i novinarima? Na ta pitanja Đapić nije želio odgovarati novinarima, već je, u vrijeme zaključenja ovoga teksta, sazvao tiskovnu konferenciju. Odlučio ju je održati u Požegi, gradu u kojem osim Vlade Zeca i nekolicine ljudi oko njega, Đapić više i nema drugog članstva.

Novinarka Hrvatske televizije, Sanja Najvirt koja je najteže prošla u intervenciji Đapićevih redara pred zgradom Županije u Požegi, zadobivši posjekotine na licu i ozljede kralježnice, opisuje atmosferu u kojoj je stradala: "Ozljeđena sam u općem naguravanju, bila sam pritisnuta na ulazna vrata i svjetina me jednostavno nagnječila. Nisam imala kamo, a zaštitari tvrtke Sokol Marić, koje je angažirala županija pravili su se bedasti, mada sam ih molila i preklinjala da me puste u zgradu. Zvala sam i policiju - imam evidentiran poziv - gospodina Baurea, načelnika operativnog sektora požeške policije i molila ga da pošalje policajce u pomoć jer će netko stradati, a ja vjerojatno prva. Gužva je bila tolika da sam mislila kako se više živa neću izvući. Neredu i naguravanju najviše su pridonijeli HSP-ovci koji su došli sa strane, ili kako ih je nazvao predsjednik Županijske skupštine - 'zaštitari HSP-a'. Meni uopće nije jasno kako to neka stranka može imati 'zaštitare' koji na takav način ureduju pred zgradom Županije."