BIO JE MLAD Točno je da je Anto Đapić u HDZ-u bio prije Ive Sanadera, međutim, bio je odveć mlad i jako ambiciozan, pa je naivno u ime drugih krenuo u obračun sa mnom, zbog čega je l990. godine izbačen iz stranke — posvjedočio nam je Branimir Glavaš

— Točno je da je Anto Đapić u HDZ-u bio prije Ive Sanadera, on je bio naš istaknuti član u Osijeku već u jesen l989. godine, međutim, bio je odveć mlad i jako ambiciozan, pa je naivno u ime drugih krenuo u obračun sa mnom, zbog čega je l990. godine izbačen iz stranke — posvjedočio je za "Slobodnu Dalmaciju" Branimir Glavaš.

On se prisjetio prvog općeg sabora HDZ-a u "Lisinskome", kad je Anto Đapić, nakon što je vidio da je Glavaš dobio potporu Franje Tuđmana i ušao u Radno predsjedništvo sabora, demonstrativno napustio dvoranu.

— Eto vidite kako je to u politici. Sad funkcioniramo kao švicarski sat, i to na riječ bez potpisanog ugovora, a devedesete je zbog mene bio izbačen iz stranke. Krenuo je na mene jer se želio nametnuti kao vođa, a izmanipulirao ga je Ivan Vekić, koji je htio srušiti Vladimira Šeksa — tvrdi Glavaš.

— Istina je da su me iz HDZ-a izbacili Šeks i Glavaš, i moram priznati da sam im danas zahvalan na tome — kaže sam Đapić. Tvrdi da je u proljeće 1990. s jednom skupinom Osječana "pao kao kolateralna žrtva unutarfrakcijskih borbi u osječkom HDZ-u", ali napominje da se nema zašto sramiti svojih dana u HDZ-u.

— U to je vrijeme jedna skupina nezadovoljnika potpisala peticiju protiv Glavaša, a mene je Tuđman na prvom općem saboru HDZ-a u "Lisinskom" u veljači 1990. pozvao da obrazložim razloge tog nezadovoljstva. Nakon tog istupa Glavaš i Šeks pobrinuli su se za moju suspenziju. Poslije je ona čak i povučena, no ja sam se u međuvremenu 15. travnja učlanio u netom osnovani HSP. Danas se znam našaliti da bih im zbog tog čina obojici trebao dignuti zlatni spomenik — zaključuje Đapić.

— Doista zaprepašćuje pozivanje Ante Đapića na Franju Tuđmana kada je upravo utemeljitelj i prvi predsjednik HDZ-a osobno odlučio da se Đapić u travnju 1990. isključi iz stranke. U to su se doba, naime, sve važne odluke u stranci donosile na poticaj ili uz suglasnost predsjednika Tuđmana. Kako je tada ocijenjeno da Đapić, u krajnje osjetljivim trenucima osnivanja stranačkih ogranaka i neizvjesnosti o budućnosti demokracije u Hrvatskoj, izaziva sukobe i nerede u stranci, što je ugrožavalo njeno normalno funkcioniranje, predsjednik Tuđman je odlučio da se Đapića isključi iz HDZ-a.

Jednako je tako nekorektno od Đapića da se hvali kako je on 1990. govorio na skupu HDZ-a u Splitu, a da tamo nije bilo Ive Sanadera. Tada je svaki član HDZ-a obavljao određene zadatke, a obveza Ive Sanadera bila je osnivanje stranačkih ogranaka po Austriji. Dakle, u to doba, upravo zbog stranačkih obveza, Sanader nije mogao biti u Splitu, nego je odrađivao važan posao za HDZ u inozemstvu.

— To je glupost. Nitko od moje obitelji nikada nije bio ni blizu Partije, a ja nisam bio ni član Socijalističke omladine. To je najobičnija izmišljotina — Đapićev je komentar na priču koja već dulje vrijeme kola po desnim političkim kuloarima, a koja kaže da je recentni šef hrvatskih pravaša svojedobno bio revni đak kumrovečke partijske škole. Sve su to podmetanja kojima HDZ misli pridobiti glasove, a dogodit će se suprotno, kao i kod uhićenja Gotovine.

— Danas bi mnogi članovi HDZ-a dali kraljevstvo da su 1989. imali stranačku iskaznicu. Politika Franje Tuđmana bila je politika stvaranja hrvatske države, i ja sam je podržao. Osnivao sam ogranke HDZ-a diljem zemlje, među ostalim i u Trilju, Trogiru i Omišu, a Tuđman se oduševio kada sam u Splitu rekao da sam ponosan što ja, kao dijete ustaše, sjedim s Ivanom Bobetkom, sinom partizanskoga generala — kaže Đapić, koji je u praskozorje hrvatskog višestranačja bio potpredsjednik osječkoga HDZ-a.