Tijekom devedesetih godina Hrvatska je kupovala vile u inozemstvu kako bi ih pretvorila u veleposlanstva. Međutim, prilikom kupnje gotovo svih veleposlanstava nađene su nepravilnosti. Čak je i sam nalaz Državne revizije zaključio kako postoji sumnja na postupak pri izboru i kupnji nekretnine, a s obzirom na to da su objekti kupljeni uz vrlo visoke cijene, dok je njihova stvarna cijena upola manja.

Međutim, tadašnji ministar vanjskih poslova Mate Granić ističe kako revizija nije pronašla nikakve "ozbiljnije" nepravilnosti pa stoga nije ni bilo razloga da se pokrene bilo kakav proces. Konkretnije, kad je riječ o veleposlanstvima, kao prvi ogledni primjerak posjetili smo Bratislavu koja izvana izgleda jako lijepo, dok iznutra pucaju zidovi. Vila od 1400 četvornih metara 1998. godine kupljena je za tadašnjih 750.000 njemačkih maraka, dok je njena adaptacija koštala pet puta više- 3,6 milijuna maraka.

Veleposlanica Andrea Gustović- Ercegovac istaknula je kako zgrada nije u lošem stanju, ali da su morali sanirati neke vanjsk e dijelove zbog kiše. Zanimljivo je kako je grad Bratislava prodao tu zgradu, ali je "zaboravio" napomenuti da je zgrada nacionalizirana, te da su se javili bivši vlasnici zgrade.

Pa je onda ugovor poništen, vlasnic izmireni, a gradski su oci onda ponovno ponudili ugovor o prodaji i to po istoj cijeni za koju su je prvi puta prodali. Pa sad Slovaci, na temelju prve kupnje, traže da im se pruži mogućnost recipročne kupnje za njihovo veleposlanstvo u Zagrebu.

Zgrada veleposlanstva u Budimpešti, koja se sada više ne koristi za ništa jer imamo znatno reprezentativniju, kupljena je 1993. godine za 810.000 dolara, a u njenu je adaptaciju uložila Ina, 150.000 njemačkih maraka. Međutim, ta zgrada sa podrumom u kojem je bazen sa saunom, i danas zjapi prazna. Objekt je na prodaju već duže vremena i iako je cijena snižena, nitko je ne želi kupiti.

Slučajnost ili ne, činjenica je da je suprug bivše tajnice savjetnika ministra, odnosno njegova tvrtka Granidor- Inženjering u kojem se danas i ona vodi kao direktorica, dobio višemilijunski posao izvođenja radova na veleposlanstvu u Beogradu. U to je veleposlanstvo investirano 3,4 milijuna maraka. Ali da priča ne stane samo na veleposlanstvu suprug je dobio i posao adaptacije podruma i potkrovlja zgrade MVP-a na Trgu Nikole Šubića Zrinjskog.

Povijest hrvatskih veleposlanstava, odnosno zgrada ide iz krajnosti u krajnost. Tako je veleposlanstvo u Bratislavi bila zapravo javna kuća za tadašnje komunističke dužnosnike, a ono u Beogradu kupljeno je od Katoličke nadbiskupije. S druge strane, veleposlanstvo u Budimpešti bilo je davnih dana dom za hrvatske i srpske đake u Mađarskoj.