Vjesnik: 17. 01. 2006.

Nisu htjeli pregovore već prekid odnosa

Džakula je opisao kako je zbog potpisivanja tzv. Daruvarskog sporazuma s hrvatskim vlastima 1993. godine zatvoren i zlostavljan u zatvorima tzv. RSK

HAAG – Svjedočenjem Veljka Džakule, bivšeg predsjednika Srpske demokratske stranke (SDS) u zapadnoj Slavoniji, u ponedjeljak je pred Haaškim sudom počeo dokazni postupak optužbe na suđenju Milanu Martiću, čelniku pobunjenih Srba u Hrvatskoj u prvoj polovici 90-ih godina.

Džakula (50) u uvodnom svjedočenju opisao je političke prilike na širem području Pakraca 1990. godine, održavanje prvih demokratskih izbora u Hrvatskoj, probleme s kojima su se suočavali Srbi te njihovo političko organiziranje, osnivanje SDS-a i raslojavanje unutar njega, i kasnije osnivanje Srpskog demokratskog foruma (SDF).

Na traženje tužitelja Alexa Whitinga, kazao je kako je njegov politički stav bio da probleme treba rješavati dijalogom i politički djelovati zbog čega je došao u sukob s čelništvom SDS-a u Kninu, predvođenim Milanom Babićem i optuženim Martićem. »Babić i drugi nisu htjeli pregovore sa Zagrebom, nego prekid svih odnosa«, rekao je.

Kazao je kako je u srpnju 1991. godine primio prijetnju smrću od srpskog šefa policije u Pakracu Jove Vezmara zbog »pasiviziranja Srba u zapadnoj Slavoniji i zato što još nije došlo do rata«, nakon koje se na dva tjedna sklonio u Beograd.

U nastavku iskaza opisao je kako je zbog potpisivanja tzv. Daruvarskog sporazuma s hrvatskim vlastima 1993. godine zatvoren i zlostavljan u zatvorima tzv. RSK. Odgovarajući na pitanja tužitelja o Martiću, rekao je kako je čuo da je u kolovozu 1990. Martić kao zapovjednik milicije u Kninu naredio da se postave barikade i time postao heroj među Srbima.

Tužitelj je u sudnici prikazao snimak HRT-a iz Knina iz kolovoza 1990. godine u kojem optuženi Martić govori »kako je to narodna milicija i da ne sluša hrvatsku vladu«, čiju je autentičnost svjedok potvrdio. Džakula u utorak nastavlja svjedočiti.

Martića (60) je po osobnoj i zapovjednoj odgovornosti optužen u 19 točaka za zločine protiv čovječnosti i kršenja ratnog prava i običaja, zbog progona na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, istrebljenja, ubojstva, zatvaranja, mučenja i deportacija hrvatskih civila na okupiranim područjima RH 1991-95, za zločine protiv nesrba u BiH 1994. i za raketiranje Zagreba u svibnju 1995.

Kao osnivača i zapovjednika srpske policije u tzv. SAO Krajini, ministra unutarnjih poslova i obrane, te 1994-95. i predsjednika tzv. RSK tereti ga se kao jednog od ključnih sudionika ""udruženog zločinačkog pothvata"" srpskog vodstva u Beogradu s ciljem prisilnog uklanjanja hrvatskih civila i drugih nesrba s okupiranih područja Hrvatske, radi njegovog pripajanja jedinstvenoj srpskoj državi. [Hina]