U »prljavim« malim ratovima najbolje sredstvo je i dalje čovjek, vojnik-profesionalac. Za takve misije nisu potrebni pustolovi, plaćenici i psihopati nego izvrsni regularni profesionalni vojnici iza kojih stoji država. Tako nešto može se pronaći samo još u NATO-u. Stoga Amerikanci neće kočiti proširenje Saveza. Dapače! Ali oni koji u njega uđu morat će biti spremni ići i tamo gdje je doista opasno

Iako je Slovenija članica NATO-a, vladu Janeza Janše napali su žestoko i oporba i mirovne udruge. Baš me zanima što bi se događalo u nas kada bi premijer Ivo Sanader sutra priopćio da u Irak kreće hrvatska vojna misija. Ipak, nama je lakše: ne moramo to raditi dok nas službeno ne pozovu i prime u NATO, a kao kompenzaciju uvijek možemo ponuditi veći broj vojnika u Afganistanu, gdje sigurnosne prilike nisu tako grozne kao u Bagdadu i ostalim dijelovima Iraka.

Amerikanci polako uče bolnu lekciju »pacifikacije« Iraka. U toj se zemlji i dalje moraju boriti protiv žilavih pobunjenika (veći sukobi licem u lice događaju se povremeno), ali i protiv nevidljive terorističke mreže Al Qaide, stvorene u Iraku tek nakon američke invazije. Tenkovi, zrakoplovi, teško topništvo, te ratni brodovi i podmornice koje dežuraju u Zaljevu trenutno su manje korisna sredstva. Glavnu vrijednost u ovakvim složenim sukobima ponovo dobiva ljudski faktor i to ne bilo kakav. Amerikancima su za patroliranja prenapučenim gradovima potrebni vojnici sa specijaliziranom policijskom obukom. Američke interventne snage u Iraku dugo se protive ideji da sasvim promijene svoju taktiku: jednostavno ne žele postati policajci. Većinu svog modernog teškog naoružanja Amerikanci ne mogu u Iraku koristiti kako bi željeli: pobunjenici djeluju u malim skupinama, ne prihvaćaju izravnu razmjenu vatre nego napadaju iz zasjede, postavljaju protutenkovske mine, lako i često obaraju američke oklopljene jurišne helikoptere čija je pojedinačna cijena jednaka onoj koju ima kakav prestižni lovački mlazni avion.

Bombardirati teroriste najsuvremenijim lovcima-bombarderima previše je skupo pa američka vojska taj dio posla radije prepušta CIA-i. Ona pak voli tihe bespilotne letjelice koje ne trebaju duge piste, a lansiraju se s uređaja nalik triciklu. Preko njih CIA na velike udaljenosti vidi sve što želi zahvaljujući prije svega kamerama visoke rezolucije koje su postavljene u nosu npr. »Predatora«, što je ime bespilotnog modela koji CIA najradije koristi u Iraku i Afganistanu.

CIA je tajna špijunska organizacija koja voli raditi tiho, bez pokazivanja. Zato je robote koji lete sami opremila laserskim obilježivačima ciljeva i dodala im nosače i kontejnere koji prenose vođene i nevođene rakete i raketna zrna. Kamere traže objekt napada, zumiraju ga, a automatika ispaljuje borbeni komplet od nekoliko stotina kilograma. »Predator« nakon toga još neko vrijeme snima učinke udara i onda se vraća u dobro skrivenu matičnu bazu (slijeće tako da ga hvataju u mrežu ili se sam rula po improviziranoj pisti tamo gdje postoji ravno tlo).

No, taj pametni leteći robot-grabežljivac više je nalik huliganu-razbijaču nego kirurgu. On djeluje po principu »ispali i zaboravi«. Ne razlikuje civile od pripadnika neprijateljskih skupina. Komandos ili snajperist može na licu mjesta vidjeti tko je fanatični mudžahedin iz čijih očiju viri tisuću noževa a tko dijete koje se igra pred vratima kuće na koju »Predator« koju sekundu kasnije ispaljuje svoju smrtonosnu raketnu salvu. »Inteligentni« stroj, kada jednom odabere, ubija bez razmišljanja. Uvježbani vojnik se, i kad izabere metu, može u zadnji čas predomisliti i smanjiti kolateralnu štetu.

Sa »Predatorima« i CIA-om Amerikanci neće dobiti rat u Iraku, niti smiriti Afganistan. Njima trebaju ljudi više nego ikada prije, a ne bespilotne letjelice koje često siju nepotrebnu smrt. Jer, isplati li im se, dugoročno, pobiti cijelu svadbu zato što je na njoj možda nazočan netko od iračkih terorističkih vođa? Koliko je opravdano u napadu nekoliko »Predatora« do temelja srušiti glavnu kuću plemenskog klana samo zato što je netko (pogrešno) dojavio CIA-i da će u siromašno selo na pakistansko-afganistanskoj granici na večeru navratiti čovjek br. 2 u Al Qaidi, nekadašnji kirurg Ayman Al-Zawahiri? Žrtve među sunitskim i paštunskim ženama i djecom bile bi za američku savjest vjerojatno podnošljivije kada bi »Predator« dosta i ubio nekog važnog poput Zawahirija.

U takvim »prljavim« malim ratovima najbolje sredstvo je i dalje čovjek, vojnik-profesionalac, obučen kao suvremeni protuteroristički policajac iz postrojbi posebne namjene. Za takve misije nisu potrebni pustolovi, plaćenici bez mozga i psihopati s dozvolom za ubijanje nego izvrsni regularni profesionalni vojnici iza kojih stoji država. Tako nešto može se pronaći samo još u NATO-u. Stoga Amerikanci neće kočiti proširenje tog saveza. Dapače! Ali oni koji u njega ubuduće uđu morat će biti spremni ići i tamo gdje je doista opasno i gdje se može poginuti.

Sviđalo se to nekome ili ne, naši profesionalni vojnici važan su adut s kojim Hrvatska može postati poželjna udavača u odnosu i na Europu i preko Atlantika. Nemamo se čega bojati niti stidjeti ako glavno načelo hrvatske vojske i u reformiranom stanju bude kvaliteta umjesto brojnosti. Dakle klasa, a ne masa.