Usvoji li Parlamentarna skupština Vijeća Europe rezoluciju o osudi komunističkih zločina, makar i nešto izmijenjenu, bit će to velik doprinos osudi tog totalitarnog sustava. Na temelju te osude moći će se revidirati i neke zablude koje postoje o komunizmu. Jedna od njih jest i saga o dobrom Lenjinu i lošem Staljinu, koju opovrgavaju novootkriveni dokumenti iz sovjetskih arhiva

Sljedeći tjedan na dnevnom redu Parlamentarne skupštine Vijeća Europe naći će se rezolucija o osudi komunističkih zločina koja je već izazvala veliku pozornost, posebice u bivšim komunističkim zemljama. Dok je većina podržava smatrajući da se time konačno događa međunarodna osuda komunističkih zločina, ima i mišljenja da se njome izjednačavaju komunizam i nacizam te da bi, prihvati li se u predloženom obliku, mogla prouzročiti nove podjele u bivšim komunističkim zemljama.

Dio hrvatskih zastupnika u tom tijelu, iz HDZ-a, najavio je da će podržati rezoluciju, a predložit će i dopunu kroz spominjanje žrtava Bleiburga i drugih stradanja u Hrvatskoj nakon Drugog svjetskog rata. Rezoluciju će, najavili su, podržati i predstavnici SDP-a, ali će tražiti izmjenu u dijelu koji se tiče potrebe osnivanja nacionalnih komisija koje bi istraživale komunističke zločine. Umjesto toga, SDP će predložiti da se istrage prepuste pravosudnim tijelima (usput, pravosuđe dosad nije dovršilo ni jedan sudski proces protiv odgovornih za komunističke zločine).

Rezoluciju je pripremio Odbor za vanjsku politiku Vijeća Europe i to na poticaj potpredsjednika Europske komisije Franca Frattinija koji se, prenose mediji, založio da u demokratskoj Europi osim opravdane osude nacizma budu osuđeni i zločini komunizma. Europska komisija se, međutim, usprotivila izjednačavanju simbola nacizma i komunizma - kukastog križa sa srpom i čekićem - iako pojedine zemlje istočne Europe imaju takve zakone. Tako je u studenome prošle godine mađarski sud osudio visokog dužnosnika tamošnje Komunističke radničke partije na uvjetnu kaznu zatvora od godinu dana jer je javno isticao komunistički simbol - crvenu zvijezdu. Isticanje komunističkih kao i nacističkih obilježja u Mađarskoj je zabranjeno nakon što su 1989. Mađari s vlasti zbacili komunizam.

Sličan odnos prema komunizmu imaju i u Češkoj, Slovačkoj, Poljskoj i baltičkim državama. Tamo djeluju državni uredi za dokumentaciju i istraživanje zločina komunizma i komunističkog razdoblja. Uobičajene su i državne komisije koje na temelju pronađenih podatka iz državnih arhiva provode lustraciju onih pojedinaca iz državnog aparata i javnog života za koje se nedvojbeno utvrdilo da su bili suradnici tog totalitarnog sustava.

Za razliku od tih zemalja, primjerice, u Sloveniji i Hrvatskoj je odnos prema komunističkom razdoblju drukčiji. Slovenski komunisti su bili predvodnici borbe za osamostaljenje vlastite države te su u određenom smislu na taj način i sebe eskulpirali od grijeha iz tog vremena. Tek je s nedavnim dolaskom desne koalicije na vlast u toj državi pokrenuta jedna istraga protiv nekadašnjeg visokog komunističkog dužnosnika zbog sumnje da je odgovoran za likvidaciju političkih protivnika. Na tome se i stalo.

K tomu, u preambuli Ustava stoji da današnja Hrvatska svoju državnu tradiciju što se tiče Drugog svjetskog rata izvodi iz odluka Zavnoha, antifašističkog vijeća. Zbog tog antifašističkog pokreta koji je i Hrvatsku stavio na stranu zemalja pobjednica u Drugom svjetskom ratu neki traže nešto modificiraniji odnos prema hrvatskoj verziji komunizma. Dio njih pod tim podrazumijeva i izbjegavanje pravnog sankcioniranja odgovornih za zločine.

Upravo zato, usvoji li Parlamentarna skupština Vijeća Europe najavljenu rezoluciju, makar i nešto izmijenjenu, bit će to velik doprinos osudi tog totalitarnog sustava. Na temelju te osude moći će se revidirati i neke zablude koje postoje o komunizmu. Jedna od njih jest i saga o dobrom Lenjinu i lošem Staljinu, koju opovrgavaju novootkriveni dokumenti iz sovjetskih arhiva. Lenjin je sa strašću pisao dokumente u kojima je naređivao ubijanja kulaka i drugih. Proveo je i genocid kroz program »raskozačenja«. Muškarci su strijeljani, djeca i starci deportirani, sela sravnjivana sa zemljom.

Staljin je taj model samo »usavršio«, Kinezi su likvidacije protivnika još više omasovili (govori se o 75 milijuna žrtava). Ta vrsta eliminacije političkih protivnika primijenjena je i u bivšoj Jugoslaviji. Sada se u medijima spekulira o navodnoj Titovoj depeši u kojoj govori da je sada, na kraju Drugog svjetskog rata, vrijeme za eliminaciju političkih protivnika da bi se preuzela vlast. No, i nije toliko bitno je li taj dokument autentičan jer su se likvidacije desetaka tisuća ljudi, po tom modelu, i to nakon završetka rata, ionako provele.

S obzirom na to da i u našoj javnosti još postoje određene rezerve prema osudi zločina komunizma kao i prema odbacivanju tog totalitarnog sustava, međunarodna osuda komunizma stvara temelj da se i u vezi s tim priključimo stajalištima civiliziranog svijeta. Kao što nema nikakvih dvojbi o odbacivanju nacizma i fašizma, isto tako, ne izjednačavajući ih pritom, valja odbaciti i komunizam. Sustav koji je, unatoč proklamacijama o socijalnoj jednakosti i pravdi, u ime istrebljenja onih koji su drukčije mislili prouzročio smrt čak oko sto milijuna ljudi. Ni neki, ako se tako može reći, gori totalitarizmi ne mogu se pohvaliti tom vrstom »učinkovitosti«.