MALVERZACIJE Alatnica Đuro Đaković prodala rakete koje je dobila na posudbu od MORH-a

Pune četiri godine bile su potrebne da se ustanovi da iz vojnih skladišta Hrvatske vojske nedostaje čak 5100 ubojitih raketa za višecijevne raketne bacače, vrijednih oko dva milijuna eura. I ne samo to, taj je podatak Ministarstvu obrane i Glavnom stožeru Oružanih snaga, nakon višestrukih pokušaja da na nedostatak upozori vojnu policiju, iznio jedan od časnika koji je time riskirao otpust iz vojne službe.

Novac od njihove prodaje nikad, potvrđeno nam je, nije sjeo na račun MORH-a. Kada je nedostatak granata otkrio jedan od prevarenih časnika, njegovo otkriće i prijava vojnoj policiji, kojoj je jedino mogao prijaviti, nisu pomaknuli ništa. Idući korak bilo je Državno odvjetništvo kojem je cijeli slučaj prijavio ministar obrane Berislav Rončević. Ondje ovih dana dovršava prikupljanje posljednjih dijelova mozaika koji bi trebao pokazati tko je i kako osmislio krađu raketa.

- S obzirom na oznaku tajnosti spisa i fazu istrage koja još traje, ne možemo govoriti o pojedinostima. Istragu vodi Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, civilna i vojna policija objasnila je glasnogovornica Državnog odvjetništva Martina Mihordin. Tri odnosa koja se provlače kroz cijelu priču MORH-a i Đure Đakovića Alatnice, Alatnice i RH Alana te RH Alana i Makedonije ključ su koji bi mogao razjasniti priču isprepletenu politikom, oružjem i novcem. Tu je i nimalo zanemariva činjenica da je vojna policija godinama zatvarala oči pred velikom pljačkom te, konačno, odgovornost načelnika Glavnog stožera koji ministre nije upozorio na manjak tisuća raketa.

Direktor tvrtke Đuro Đaković Alatnica Nikola Veočić sklopio je posao s RH Alanom o prodaji 5100 raketa za VBR vladi Makedonije preko njihove tvrtke pandan Alanu. Ništa u tome ne bi bilo sporno da te rakete nisu uzete iz vojnih skladišta MORH-a! Veočić se pozvao na ugovor s Makedoncima i rakete uzeo na revers! Ne samo da je prekoračio dogovor da ih vrati za šest mjeseci nego ih nije vratio nikad.

MORH-ove rakete otišle su iz različitih skladišta uz suglasnost ministra Joze Radoša, o čemu postoji pisana suglasnosnost koju je potpisao njegov tadašnji šef kabineta Neiljko Bojić. Osim raketa, Veočiću je ustupljeno i 1750 kompleta raketnog goriva. Međutim, Makedonci su od njega očekivali nove granate. Slavonskobrodski poduzetnik primio je posla te je Radoševe granate, tada stare pet godina, ušminkao tako što je na njima prekucao brojeve, utisnuo nove datume proizvodnje, 2001. godinu, prebojio i spakirao u posve novu ambalažu i sanduke.

Tako su, daleko od očiju javnosti, u pogonima bivše tvornice raketa u Ličkom Osiku, rakete točno određene serije dovezene iz različitih skladišta HV-a postale novo oružje koje je, unatoč sve snažnijim pritiscima da Hrvatska prestane opskrbljivati oružjem Makedonce, prevezeno u Skopje. Već 2003. godine promijenilo se vodstvo Alana, a u ministarsku fotelju zasjela je Željka Antunović. Manjak raketa bila je vjerojatno zadnja stavka ministrici koja je uglavnom putovala, a stanje naoružanja i vojske u to se doba srozalo.