ZLOČIN BEZ KAZNE ČETNIČKI VOJVODA I RATNI ŠEF TREBINJA NAKON SVEGA SE HVALI DA BI SE OPET BORIO ZA tzv. REPUBLIKU SRPSKU

Ne grize me savjest ni za što učinjeno...nemam se nikomu i ni za što ispričati. Tako danas zbori četnički vojvoda i ratni šef Trebinja i Istočne Hercegovine, kamiondžija Božidar Vučurević u čijoj savjesti, ako je uopće ima, nema niti će biti mjesta za kajanje i(li) ispriku za brojna zlodjela koja su počinili njegovi suborci i pripadnici srpskih (para)vojnih formacija, a čemu je i on dao značajan i nezaobilazan doprinos.

Dovoljno se samo prisjetiti da je kamiondžija, kao pouzdani i dosljedni sljedbenik ratnog zločinca Radovana Karadžića, svojedobno bio gospodar "života i smrti" u Trebinju i njegovoj okolici. Iz "njegovog" grada su brojne (para)postrojbe svakodnevno odlazile u rušilačke pohode na Dubrovnik i ostale djelove juga Hrvatske. Sve je to za Vučurevića bilo normalno i on je tada "sokolio vojsku" u njezinim rušilačkim i zločinačkim pohodima. I ne samo to. Veli da bi opet isto učinio! Hvali se danas trebinjski četnički vojvoda da bi se, nakon svega što se događalo na prostoru bivše države, i "sad borio" za tzv. Republiku Srpsku.

Ni najmanje mu ne smeta činjenica, a o kajanju da ni ne govorim, da je njegova tvorevina nastala na zločinu i genocidu, da je nastala kao produkt velikosrpske politike koja je rezultirala stravičnim zločinima i desecima tisuća ubijenih ljudi na području bivše države. Svejedno, Vučurević bi se opet, nakon "potoka" krvi, borio za svoju nakaradnu i nepravednu tvorevinu koja, ako ima imalo pravde, mora biti zauvijek izbrisana s lica zemlje. Zločin, a njegova tvorevina je na njemu uspostavljena, ne smije biti nagrađen. Svaki zločin, odnosno oni koji su ga počinili morali bi biti kažnjeni. A to, naravno, znači da bi se na optuženičkoj klupi morao naći i trebinjski kamiondžija zajedno sa svojim bliskim suradnicima koji su, to je nepobitno, počinili zločine. U vrijeme najžećih napada na Dubrovnik, od kojih je dobar dio dolazio iz Trebinja i njegove okolice, tada moćni kamiondžija je bahato izjavljivao da je on "hrvatski ministar turizma". I ne samo to. Vučurevića iz ratnog razdoblja pamtimo i po nevjerojatnoj i suludoj izjavi da će nakon rušenja Grada "izgraditi još stariji i ljepši Dubrovnik". Takvo što može izreći samo osoba bolesnog i pomračenog uma, a četnički vojvoda Božidar je upravo takvav. Bio i ostao.

Otkriva nam Vučurević da i dalje "voli" ratnog zločinca Radovana Karadžića. Čudno? Ni najmanje. On je njegov idol, on ga je stvorio i u zločin uveo, njihov mentalni sklop je isti i za njega će zločinac Radovan uvijek biti "Bog" koji se borio i žrtvovao za obranu svekolikog srpstva. S druge pak strane, Vučureviću, čijim se zlodjelima bavi Državno tužilaštvo BiH, smeta isprika koju je bivši crnogorski predsjednik i aktualni premijer Milo Đukanović svojedobno, za vrijeme susreta s hrvatskim predsjednikom Stjepanom Mesićem u Cavtatu 2000. godine, uputio Hrvatskoj. Nije mi nakana braniti Đukanovića, kojeg je, to je činjenica, početkom devedesetih godina, kao i Vučurevića i još mnoge, "iznjedrila" Miloševićeva politika, međutim, za razliku od četničkog vojvode Božidara, Đukanović je, bez namjere da ga amnestiram od bilo kakve odgovornosti, odavno raskinuo s Miloševićevom zločinačkom politikom, a za zlodjela počinjena na dubrovačkom području, u kojima su, nažalost, sudjelovali i građani Crne Gore, javno se ispričao Hrvatskoj i više puta je ponovio da zbog toga žali.

Osim toga, Vlada Crne Gore je prošle godine, doduše više na simboličkoj razini, hrvatskoj nadoknadila dio ratne štete, a ovih je dana Đukanović ponovno izjavio da će Crna Gora nastaviti s plaćanjem ratne odštete Hrvatskoj.

Vučurević veli da Đukanović "nije dobro učinio". Po njemu se nije trebao ispričati Hrvatskoj, a o plaćanju ratne odštete da i ne govorimo. Kamiondžija se nikome ne bi ispričao "ni da mu daju cijeli Jadran". Takvo ponašanje je svojstveno likovima kojima je zločin ključni dio guslarske politike izdanak koje je, naravno, i četnički vojvoda Božidar.