Posao oporbe u svim zemljama svijeta među ostalim je i kritika vlasti. Nitko ne spori lideru hrvatske oporbe Ivici Račanu da kritizira sadašnju vlast, no ispada tragikomično kada se ta kritika tiče upravo onoga što je sam Račan propustio učiniti za vrijeme svog mandata. Ili, još gore, kada sadašnja vlast ispravlja pogreške koje je on učinio, a upravo to iritira oporbenog Račana.

Velikim dijelom Sanaderova vlada do sada se morala baviti baš ispravljanjem onoga što je bivši premijer za vrijeme svog mandata propustio učiniti ili je učinio pogrešno. Bivša vlada ostavila je u gospodarstvu takvu situaciju da je zaduženje prijetilo pravom eksplozijom i bankrotom države. Račan je pokrenuo pitanje obeštećenja strancima, ali nije išao do kraja i ostavio je potpuno nejasnu situaciju. »Glasoviti« dogovor Drnovšek-Račan vuče repove do današnjeg dana. S Račanom smo bili daleko od Europe. Od reforme pravosuđa nije bilo ništa. »Junaci« pretvorbe preživjeli su Račana a da im dlaka s glave nije pala.

I sada kada je Sanaderova vlada učinila gospodarske pomake koji daju zemlji perspektivu, kada smo počeli pregovore s EU-om, kada se traži najbolji model obeštećenja stranaca, kada mučimo muku kako sanirati Račanov dogovor s Drnovšekom koji bi značio davanje hrvatskog teritorija susjedima, bivši premijer koji je sve to ostavio iza sebe sada se javlja u ulozi žestokoga kritičara.

Ali Račanu je sve tješnje i u vlastitoj stranci. Strelice upućuje i Milanu Bandiću. Nitko više očito nije dobar stranačkom vođi. S koliko je samo nervoze reagirao kada je Željka Antunović uopće izustila da bi mogla biti njegova nasljednica. Nije zadovoljan lokalnim stranačkim organizacijama, nije zadovoljan koalicijskim partnerima. Prije svega, pokazuje nervozu i udara gdje stigne zaboravljajući da bi baš on ponajmanje mogao govoriti o greškama jer ih je počinio bezbroj. Ponajprije svojom neefikasnošću i nesnalaženjem.