Slobodna Dalmacija: 30. 01. 2006.
OPASNA PRAKSA
HRVATSKI SUCI KOJI PRESUDAMA ODLUČUJU O SUDBINAMA, PRILIKOM ZAPOŠLJAVANJA NE PROLAZE PSIHOTESTOVEPSIHIČKI SLUČAJEVI
DIJELE PRAVDU NA SUDOVIMASTRAH OD CESTE Na jednom dalmatinskom otoku tamošnji sudac godinama je radio, iako se liječio od teških psihičkih problema, i unatoč činjenici da je predsjednik tog suda znao da čovjek od straha ne prelazi cestu i da zbog toga nije ni htio ići raditi u veći grad
NEDOSTIŽNA ŽENA Jedan sudac, koji je trenutačno na bolovanju, jer se navodno pokušao otrovati, pod pseudonimom na više od petsto stranica objavio je knjigu posvećenu njemu nedostižnoj ženi
Piše:
Marko DIDIĆSudac jednog općinskog suda u gradu na dalmatinskoj obali je pod pseudonimom na više od petsto stranica objavio knjigu posvećenu njemu nedostižnoj ženi. Svoje citate koji govore o ljubavi i odnosu dvaju spolova gospodin sudac u svojoj knjizi ravnopravno stavlja uz bok citatima Marcela Prousta, Sai Babe, Oscara Wildea, Dantea, Shakespearea, Majke Tereze... Taj sudac je već dvadesetak dana na bo
lovanju, a predsjednik suda gdje on radi nam nije htio ni potvrditi ni demantirati je li se sudac nedavno pokušao otrovati.Nasrtanje na tajnicu
Suca Prekršajnog suda u Dalmaciji za mobbing optužuje njegova bivša tajnica, koja više nije mogla podnijeti njegovo preveliko i od nje ničim izazvano seksualno nasrtanje. Taj gospodin je prisutan na svim seminarima koje pravosudna struka organizira u Hrvatskoj kako bi s istim "entuzijazmom" nastavio tamo gdje je stao sa svojom tajnicom.
Na jednom dalmatinskom otoku tamošnji sudac se godinama liječio od teških psihičkih problema, a razriješen je dužnosti 1996. godine, kada nije prošao iznenadni, od politike nametnuti, famozni reizbor sudaca. Dakle, ne zbog toga što je njegova bolest prepoznata kao smetnja u normalnom prosuđivanju pri donošenju sudačkih odluka, unatoč činjenici da je predsjednik toga suda znao da čovjek od straha ne prelazi cestu i da zbog toga nije ni htio ići raditi u veći grad.
Toga suca su stranke zvale KPJ, jer je tijekom rasprava znao koristiti proste izraze koji počinju s tim slovima, a znao je, zavisno od trenutačnog raspoloženja nakon što bi donio presudu, stranku u sudnici čak i savjetovati kakvu žalbu da napiše.
Ministarstvo bez podataka
Hrvatski suci koji svojim presudama direktno odlučuju o sudbinama ljudi, prilikom zapošljavanja ne prolaze ni najelementarnije psihotestove, a kamoli složenije testove kojima se može utvrditi eventualno postojanje psihopatologije. Da to nije ni zakonom predviđeno, tvrde nam i u dopisu Ministarstva pravosuđa
RH, koje potpisuje glasnogovornica Vesna Dovranić. Iako su takvi testovi obvezni i za manje zahtjevne profesije, a ponekad i za dobivanje najobičnijih dozvola, oni nisu predviđeni i za sudačku profesiju, koju svi u medijima doživljavaju kao visoko zahtjevnu, rizičnu i časnu.Ne postoje ni stručne osobe koje bi pomagale sucima u savladavanju svakodnevnog stresa s kojim se nose tijekom obnašanja svoje dužnosti, niti je takva mogućnost također zakonski predviđena.
U Ministarstvu pravosuđa nemaju ni saznanja jesu li neki suci liječeni od psihičkih problema niti jesu li nakon bolovanja nastavili s obavljanjem dužnosti. Jednako tako nemaju ni podataka da bi neka stranka, prepoznavši psihički bolesnog suca, tražila ukidanje sudskih odluka, a do sada od Ministarstva
nikada nije traženo da reagira u takvom slučaju.Čudan je takav odgovor Ministarstva s obzirom na to da svaki malo bolje upućeni poznavatelj prilika na splitskom sudu zna za višegodišnje psihijatrijsko liječenje nekada poznate i hrabre sutkinje koja sada prolazi životnu dramu. Nakon dugotrajnog bolovanja sutkinja je ponovno počela raditi jedno kratko vrijeme, da bi opet završila na bolovanju i bila hospitalizirana.
Predsjednik Županijskog suda u Splitu Igor Benzon preko glasnogovornice suda Marice Šćepanović nam je rekao da on mora isključivo vjerovati liječničkim komisijama koje donose ocjenu radne sposobnosti prilikom povratka s bolovanja na posao djelatnika koji imaju i psihičke probleme.
Dijagnoze i liječenje
"Okolina prepoznaje psihijatrijski slučaj, a ne psihijatar. Psihijatar samo uspostavlja dijagnozu i utvrđuje način liječenja kada mu tako prepoznata osoba dođe na liječenje. Gotovo je nemoguće utvrditi koliko dugo takve osobe u teškim psihičkim stanjima rade svoj posao i koliki je put od same pojav
e bolesti, potom njezina detektiranja, a kamoli liječenja. Naravno da će, ako se npr. neki sudac skine gol u sudnici, biti odmah prepoznat kao slučaj, ali takvi ekstremni slučajevi su vrlo rijetki.Ako nema tih ekstremnih slučajeva, ni okolina se neće baš izložiti da upozori na problem koji osoba ima, pa ni njegovi pretpostavljeni", rekao nam je jedan naš psihijatar, koji nije htio imenom i prezimenom javno progovoriti o ovoj temi.
Prof. dr. IVAN URLIĆ, NEUROPSIHIJATAR:
Nadređeni trebaju reagirati- U malom postotku psihijatrijski slučajevi se danas smatraju bolestima, uglavnom su to poremećaji u psihičkom funkcioniranju.
Ako bolesna osoba svoju promjenu živi, logično je da nije sposobna ni primijetiti stav okoline prema sebi, pa mu na tu činjenicu i suočavanje sa stvarnosti netko ipak treba ukazati, a to bi trebao učiniti njegov nadređeni na poslu. Pri tome se mora prepoznati radi li se o preopterećenosti osobe poslom, tegobama zbog novonastalih životnih okolnosti ili nečem trećem. Treba razlikovat
i jesu li takve promjene kod osobe trenutačne ili trajne prirode, pa tako i reagirati.I posao je gotovo kao obiteljsko okružje i tu trebaju vladati odnosi slični obiteljskima. To se naziva hijerarhizacija odnosa. Pa osobe na poslu imaju jednaku odgovornost kao i članovi obitelji!
Opasno je i previše jednostavno kada se pojavljuju teze da osobe s nekim blažim poremećajima mogu autonomno donositi odluke, ako su stručne. Ja mislim da ne mogu, nego kada se njihovo stanje uoči, trebaju isti tren zatražiti liječničku pomoć.
ĐURO SESSA, PREDSJEDNIK UDRUGE HRVATSKIH SUDACA:
Ne znam da itko ima psihičkih problema- Ne bih sudačku profesiju izdvojio kao posebno stresnu i kritičnu u odnosu na druge profesije. Suci su tijekom svog školovanja i rada utrenirani u odgovornosti za donošenje važnih odluka. Osobno ne znam da itko od sudaca ima psihičkih problema, ali je i takve situacije zakonodavac predvidio.