Vjesnik: 31. 01. 2006.
Teški dani za HSP
HSP još nije prebolio dječje bolesti, ali se ponaša poput razmažene udavače
DUBRAVKO GRAKALIĆ
Hrvatskoj stranci prava i njezinom vođi Anti Đapiću poslovi ne idu najbolje. Nema tjedna da se neki HSP-ov član, dužnosnik ili izabrani vijećnik na lokalnoj ili nacionalnoj razini ne nađe pred licem javnosti u nedoličnoj poziciji.
Bespoštedna borba za vlast, koju je proklamirao prvi čovjek pravaša, prometnula se u političku trgovinu i pokazala da ni HSP-ovci nisu bezgrešnjaci koji su, napokon, dočekali svojih pet minuta kako bi dokazali da priznaju jedino vlast čistih ruku. Uza to, rejting HSP-a na državnoj razini počeo je padati, ili barem stagnirati, jer postaje jasno d
a pravaška obećanja o zaštiti nacionalnih interesa doista mogu biti samo obećanja.HSP ima brojne probleme na međustranačkoj, ali i unutarstranačkoj razini. Neke pokušava riješiti dogovorima, druge prijetnjama, a ima i poteza čelništva koji ne sliče na demokratske metode rada. Predsjednik HSP-a i njegovi najodaniji suradnici pokušavaju na svaki način održati stečene pozicije, bez obzira na to kako su osvojene. Jaka volja za vlašću, proizašla iz petnaestogodišnjeg čamljenja u opoziciji, legitimna je, ali u s
vemu bi trebalo imati mjeru. Stranka koja je izrasla iz patuljka ne može sada glumiti diva, iako je kod krojača naručila preveliko odijelo.Napokon, nije li sudar sa stvarnošću, od Požege do Velike Gorice, pokazao pravaškim čelnicima da trijumfalizmu u politici nema mjesta? Posebno ako niste prvi, nego tek treći ili četvrti na sceni, s tendencijom da i na tome mjestu ne ostane predugo. HSP-ove dječje bolesti, koje smo vidjeli kod svake hrvatske stranke kad je ušla u klub vladajućih, nisu bile neočekivane, a
li je nevjerojatno kako se vođe HSP-a pokušavaju od njih sakriti ili ih, apsurdno, napraviti korisnima.Tu, prije svega, mislimo na prebjege. Bilo ih je u svim strankama, a utopistički je smatrati da ih se može dokinuti nametanjem ugovora ili priznanica. Stoga odluka da svaki HSP-ov vijećnik, ako ode iz stranke ili bude izbačen, a poslije toga ostane na vijećničkom mjestu, na pravaški žiro-račun uplatiti 100 tisuća kuna, ne drži vodu. Ugovor koji je ovih dana potpisivan u HSP, zajedno s nepopunjenom ostavko
m na vijećničko mjesto, nije samo originalno, nego i protuzakonito rješenje problema.Pokazuje se da je Đapićeva unutarstranačka politika zasnovana na »čvrstoj ruci« i nepovjerenju prema članstvu. Nekoliko prebjega u lokalnim sredinama potaknulo je krupan proces preispitivanja međusobnih odnosa, nametanja novih obveza i ugovora te iskazivanje nedemokratskih metoda u održavanju reda.
Đapićev ugovor s vijećnicima izazvao je malu pobunu u stranačkim redovima. Iz Splita i Vinkovaca najavili su otvoreni sukob s njime nastavi li s pritiscima. Dogodi li se HSP-u unutarstranački rat, koji je evidentan u nekim drugim strankama, može se pozdraviti sa sadašnjim rejtingom.
HSP, dakle, još nije prebolio dječje bolesti, ali se ponaša poput razmažene udavače. Partneri se biraju na sve strane, daju se neobične, pa i uvredljive izjave o konkurenciji, a biračko se tijelo promatra kao vlastito dvorište. Iako su po rejtingu bili tek druga pratilja vodeće stranke, pravaši su se počeli pogrešno ponašati kao da se oko njihova Glavn
og stana okreće cijeli hrvatski politički mikrokozmos.