Svi mogući prošlogodišnji izgovori i jalova uvjeravanja javnosti od strane SDP-a i Tonina Picule, gradonačelnika Velike Gorice pred ostavkom i donedavnog ministra vanjskih poslova RH da je koalicija sa jednom političkom strankom kakav je Đapićev HSP, eksperiment radi moguće crveno-crne koalicije na državnom nivou, nisu mogli dati iole uvjerljivi alibi ni Piculi ni SDP-u u opravdanost takvog koraka, osim da je posrijedi bila isključivo neutaživa gramzivost za vlast, oportunizam, karijerizam i truli kompromis. Međutim, sve to nikada ne bi natjeralo Tonina Piculu da ovih dana u razgovoru za Novi list od 21.01.2006., nakon sjednice Glavnog odbora SDP-a od 14. siječnja 2006., stidljivo najavi svoju gradonačelničku ostavku i raskid crveno-crne kolaboracije sa Đapićem, jer je Picula i do sada bezbroj puta sam sebi skočio u usta.

Ne treba zaboraviti da je Picula ušao u koaliciju sa strankom čiji je prvi čovjek uz Tuđmanovu asistenciju i po njegovom nalogu doslovce, ukrao tu stranku od njezinog legitimnog vodstva (to je potvrdio i izjavio sam Picula u pozdravnom govoru u ime SDP-a na Drugom općem saboru HSP-a održanom u opsadnim uvjetima na zagrebačkom Velesajmu pod mojim predsjedanjem, 18. veljače 1995. godine), zatim, koji je krivotvorio pravni magisterij pravnih znanosti i koji je, pored ostalog, održao 1999. godine crnokošuljaški miting u Rijeci protiv Piculinog stranačkog kolege i gradonačelnika Rijeke Slavka Linića prijeteći mu izgonom iz Rijeke ukoliko Đapić dođe na vlast.

Sve su te činjenice Picula i SDP «izbrisali» iz svojih sjećanja kao da se nisu ni dogodile, kao i mnoge druge mračne stranice svoje prošlosti, koje bi ih ometale u povratku na vlast, ali zaboravili su da neke relevantne stranke koje su svojedobno primile u njihovo društvo njega i Račanov SDP, nisu nimalo ravnodušne kada uvide da SDP njihovu dobrodošlicu u Bruxellesu, Londonu i Berlinu zloupotrebljava obnašajući vlast sa rigidnom strankom ekstremne desnice, koja je cijelo desetljeće bila poslušni satelit ekstremnog HDZ-a i koju najtiražniji izraelski devni list Haaretz 2005. godine etiketira kao i njezinog šefa Đapića, doslovno, pronacističkom organizacijom.

Premda službeno negiraju primanje bilo kakvih upozorenja od svojih međunarodnih stranačkih prijatelja, u čemu im ne treba nimalo vjerovati (Račan je na zajedničkoj tiskovnoj konferenciji sa potpredsjednikom Socijalističke internacionale i predsjednikom Stranke europskih socijalista u Europskom parlamentu Martinom Schulzom i Hansom Swobodom 26. siječnja 2006. u Zagrebu potvrdio "da se Socijalistička internacionala zanimala za koaliciju u Velikoj Gorici."), posve je sigurno da SDP-ov “eksperiment” sa Đapićem u Velikoj Gorici nije ni pod razno prošao nezapažen kod Stranke europskih socijalista, Socijalističke internacionale, Blairovih laburista ili Platzeckovih njemačkih socijaldemokrata i to baš sa početkom 2006. godine. Tu negdje leži i odgovor na upit o razlozima iznenadne izjave SDP-ove zastupnice Opačić o Đapićevom HSP-u kao nedemokratskoj i trgovačkoj stranci, kao da dotična to ranije nije savršeno dobro znala, ali je taj i takav Đapić i HSP, njoj i SDP-u jako dobro odgovarao, pogotovo u razdoblju 2000-2003. godina, kada je zastupnica Opačić odgađala pune dvije godine, da na zahtjev općinskog državnog odvjetništva u Splitu, sazove sjednicu Mandatno- imunitetnog povjerenstva, saborskog tijela kojem je predsjedala, radi ukidanja saborskog imuniteta Anti Đapiću u vezi krivotvorenja magisterija Pravnog fakulteta u Splitu. Na taj način, svrstavajući Đapića na SDP-ovu stranu, zastupnica Opačić je dala golem doprinos odlasku u zastaru kaznenog postupka protiv novog koalicijskog partnera SDP-a, Ante Đapića.

Kao da se je probudila iz medvjeđeg zimskog sna, njezina stranačka kolegica i bivša ministrica pravosuđa Ingrid Antičević Marinović napada ovih dana uzduž i poprijeko Središnji državni ured za upravu kao polugu HDZ-a za prljave poslove izigravanja i ignoriranja zakona, pomoću kojeg državna vlast potiče korupciju i trgovinu vijećničkim mandatima. No, “zaboravlja” da je ona sama kao nekadašnja ministrica pravosuđa doslovce putem tog istog ureda i istih državnih činovnika (Palarić, Masnec), naredila 2002. godine, ostanak rješenja o Đapićevom nasilnom instaliranju na čelo HSP-a 1993. godine, premda je pred sobom imala krunski dokaz da Đapić to nikada nije mogao legalno i legitimno postati, budući da nikada nije bio izabran za dopredsjednika HSP-a, pa nije ni teoretski mogao sazvati sjednicu ondašnjeg krnjeg Predsjedništva HSP-a radi odluke o održavanju takozvanog Izvanrednog stranačkog sabora HSP-a u Kutini.

Iako je Antičević Marinović sama aktivno sudjelovala u zadržavanju akta nasilja nad jednom parlamentarnom političkom strankom, od čijeg surogata sada i ona i njezina stranka imaju “glavobolja”, SDP-ova potpredsjednica se sada ponaša, kao da nije izgubila bilo kakvo pravo dijeliti drugima lekcije, a ponajmanje Središnjem državnom uredu za upravu, koji je protuustavno i protuzakonito ispunjao njezinu volju dok mu je kao ministrica pravosuđa i uprave bila nadređena.