Đuro Gavrilović, nominalni vlasnik i predsjednik Nadzornog odbora "Gavrilovića, u opsežnom biografskom razgovoru za tjednik Nacional izjavio je da je on "jedini vlasnik i apsolutna vlast u tvrtki..." koja je u vlasništvu njegove obitelji već osam generacija. Nažalost, istina je dijametralno suprotna od navoda Đure Gavrilovića jer je posrijedi primjer jedne od najvećih otimačina i kriminala u hrvatskoj pretvorbi od 1991. do danas, a to dokazuje i činjenica da Đuro Gavrilović uopće nema vlasnički list, odnosno sudsku ispravu, pomoću koje može potkrijepiti svoje tvrdnje da je on jedini vlasnik tvornice "Gavrilović" iz Petrinje.

U vrijeme pripreme pretvorbe vlasništva nabrojenih devet samostalnih poduzeća u skladu sa Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća, o čemu je Upravni odbor holdinga donio odluku 30. srpnja 1991., izvan svake pameti i zakonskih okvira programirano je i planski, umjesto dovršetka pretvorbe "Gavrilović holdinga", umjetno izrežiran i izazvan (vanjskom intervencijom iz Zagreba) 21. kolovoza 1991. stečajni postupak na pet najvrednijih poduzeća "Gavrilović holdinga" čija je vrijednost potkraj 1990. procijenjena od stručnog međunarodnog tima eksperata na vrijednost od 2,5 milijardi njemačkih maraka ili 1,2 milijarde eura.

Stečaj je bio izazvan programirano i nezakonito u korist sina nekadašnjeg vlasnika male tvornice "Gavrilović" Đure Gavrilovića starijeg, koja osim imena tvrtke nema nikakve veze s novoizraslim mesnim industrijskim divom "Gavrilović". Đuro Gavrilović mlađi, koristeći svoje rodbinsko-tazbinske veze s ondašnjim predsjednikom Sabora dr. Žarkom Domljanom i ostalima, manipulirajući činjenicom da u svojstvu austrijskog državljanina samo zahtijeva povratak očeve konfiscirane imovine, kupuje na natječaju raspisanom samo za njega osobno imovinu vrijednu 2,5 milijarde njemačkih maraka za samo 3,5 milijuna njemačkih maraka, i to u tijeku najžešće velikosrpske agresije na okupiranu Petrinju, dakle u vrijeme rata on grabi tuđu otetu imovinu.

Od golemog mesnog diva s gotovo 6000 zaposlenih i izvozom u desetke zemalja svijeta, Đuro Gavrilović napravio je danas mesnog patuljka, ali je on sam postao milijarder, dok smo mi, stvarni vlasnici tvornice, razvlašteni od svoje imovine.

Iako je nakon oslobođenja Petrinje od velikosrpske okupacije Vlada RH 1996. pokrenula sudsku tužbu za poništenje nezakonite prodaje mesnoga giganta "Gavrilović", u studenome 2000. Račanova vlada u dogovoru s Đurom Gavrilovićem jednostrano, bez ikakvog objašnjena povlači tužbu pa imamo razloga sumnjati da je posrijedi ne samo golema korupcija nego i ustavno narušavanje neovisnosti hrvatskog pravosuđa.

On, siguran u svoje pokrovitelje, čak i nakon što je nalaz Državne revizije 2003. utvrdio da su stečaj i prodaja mesne industrije "Gavrilović" bili protuzakoniti, u svojoj bahatosti najavljuje kao novogodišnji "poklon hrvatskom prevarenom i opljačkanom puku "da bi volio biti prvi Hrvat u svemiru".