Feral Tribune: 02. 02. 2006.

SINU VODITELJA HHO-a ĐAPIĆEVA VLAST ODBILA POMOĆ

Jaroslav Pecnik, voditelj Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava u Osijeku, na vlastitoj je koži osjetio što u praksi znače riječi o podupiranju civilnih inicijativa koje tako rado izriču lokalne vlasti na čelu s gradonačelnikom Antom Đapićem i predsjednikom gradskog vijeća Branimirom Glavašem. Pecnik je, inače, u svojim javnim istupima i novinskim člancima oštro kritizirao ponašanje gradskih i županijskih vlasti u pogledu ljudskih prava, a nedavno je potpisao javni apel kojim zahtijeva od Državnog odvjetništva RH da utvrdi je li Anto Đapić počinio kazneno djelo pročitavši imena svjedoka ratnih zločina u Osijeku.

Pecnikov sin, upisan na postdiplomski studij mirovnih studija na European University Center for Peace Studies u Austriji, obratio se zamolbom za pomoć, koju Poglavarstvo grada Osijeka, obično u visini od 5000 kuna godišnje, bespovratno dodjeljuje osječkim postdiplomantima. Za to postoje sredstva i do sada ih je dobio svatko tko se na natječaj javio.

Presedan se dogodio ove godine kad je aplicirao Pecnikov sin. Njegova je molba odbijena, a pisano objašnjenje nije stiglo, već je samo usmeno priopćeno kako studij kojeg pohađa Pecnikov sin "nije od interesa za grad Osijek".

Obrazloženje je prilično nebulozno, jer se nova gradska uprava, na čelu s gradonačelnikom Đapićem, zaklinjala u novi pristup civilnom društvu, a govorila je i potrebi školovanja deficitarnih mladih kadrova.

Pecnikov sin, inače, diplomirao je filozofiju i religiologiju na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu, a na dosadašnjem toku postdiplomskog studija u Austriji ima najbolje ocjene. No činjenica da mu je otac aktivist za zaštitu ljudskih prava zbog čega se sukobljavao s lokalnim vlastodršcima, očito je važniji kriterij prilikom dodjela stipendija.

Nadalje, tko je kriv tom mladom čovjeku kad ništa nije naučio od starijih: čemu se mučiti na postdiplomskom kad se magisterij ionako može prepisati, a kad se plagijat otkrije, zaključiti kako je to u Hrvatskoj uobičajena praksa.

D. HEDL