Prijedlog Europske komisije o zoni slobodne trgovine na Balkanu nema puno veze s ekonomijom. Došao je u trenutku kada SCG-u prijeti dezintegracija, a Kosovo želi biti neovisno. Istodobno, EU je zahvaćen krizom koja dovodi u pitanje širenje

Zona treba biti dogovorena do sredine ove godine, a stupiti na snagu početkom 2007. Rumunjska i Bugarska tada trebaju postati članice EU-a pa se sporazum na njih više neće odnositi. Odnosit će se na klimavu državu Srbije i Crne Gore, Makedoniju, Albaniju, Bosnu i Hercegovinu te Hrvatsku, ali i na dvije nove države koje bi do početka 2007. mogle dobiti uvjetnu nezavisnost - Kosovo i Crnu Goru. Podgorica se želi osamostaliti putem referenduma ovog proljeća, a Priština putem pregovora s Beogradom, koji se planiraju završiti do kraja godine.

Zato se čini da je »žurni« prijedlog Komisije i u funkciji ublažavanja posljedica moguće dezintegracije SCG-a i nestabilnosti. Srbiju, obuzetu klaustrofobijom, kao da se želi umiriti, a umjesto teritorija nudi joj se nadomjestak - široki manevarski prostor kroz ekonomsko polje. Sve balkanske države, osim Hrvatske, kooperativno su podržale ideju Komisije, ali najtoplije su je pozdravili upravo članovi srpske vlade. Ministar ekonomije tvrdi kako je upravo Srbija inzistirala da europske institucije izađu s takvim prijedlogom, od kojeg će Beograd navodno imati najviše ekonomske koristi, dok je šef srpske Gospodarske komore uvjeren da ekonomska zona može otvoriti vrata i »političkim integracijama«.

Istini za volju, od slobodne trgovine na Balkanu najviše koristi već sada ima Hrvatska koja sama proizvede gotovo isto koliko i sve ostale države bivše Jugoslavije zajedno (osim Slovenije). Hrvatska je lani tamo izvezla robe u vrijednosti od 10,5 milijardi kuna, a uvezla oko 4,5 milijardi. No, ne vidi se kakve bi dodatne koristi Hrvatska imala ako bi se više od 30 bilateralnih sporazuma o slobodnoj trgovini zamijenilo jednim, na kojem inzistira Komisija. Koristi nema, ali Hrvatska zbog toga već trpi golemu političku štetu na unutarnjem polju. Čini se da EU nudi Zagrebu balkansku ekonomsku zajednicu kao nadomjestak za moguće usporavanje hrvatskog učlanjenja u EU.

Bruxelles odbacuje tvrdnje da stvara teren za novu Jugoslaviju. Može mu se vjerovati, ali problem je u drugome. Prijedlog Komisije došao je i u trenutku krize u EU-u. Od proljeća prošle godine, kada su propali referendumi o europskom ustavu u Francuskoj i Nizozemskoj, Unija je uzela »vrijeme za razmišljanje«, kako je to prije mjesec i pol rekao francuski ministar vanjskih poslova. Donošenje ustava je faktično zaleđeno do novih izbora u tim državama 2007., što znači da se odgađa ne samo reforma europskih institucija, nego je u pitanju i širenje Unije poslije učlanjenja Rumunjske i Bugarske.

Istina, EU ne dovodi u pitanje učlanjenje balkanskih država, ali već godinama vodi dvostruku politiku. Jedni, primjerice London, žele skupno primanje svih balkanskih država u EU, a drugi, primjerice Beč, traže individualni put svake zemlje posebno, što želi i Hrvatska, a što je Unija potvrdila na sastanku u Solunu. Čini se da su zbog krize u EU-u inicijativu opet preuzeli zagovornici skupnog primanja. Prijedlog zone o slobodnoj trgovini ide njima u prilog. Za Hrvatsku to znači da bi kao najnaprednija morala čekati na učlanjenje u EU dok se za to ne pripremi Srbija, koja je na kraju vagona, ali - prema izjavi srpskog ministra ekonomije - želi biti predvodnik (šampion) zone slobodne trgovine. Stoga je prijedlog Komisije obeshrabrio Hrvatsku i u njoj potaknuo izolacionizam. No, ni ostale države neće od prijedloga imati puno koristi, jer ekonomija ne može doći do izražaja dok se ne riješe politička pitanja. Tko će ulagati u države kojima se još ne znaju granice?

Branko PODGORNIK