Nekadašnji glavni urednik današnje "javne televizije" poduhvatio se nečega što nikome dosad nije uspjelo: javno imenovati one koji su na televiziji nekoć radili za Udbu i KOS. U petnaestak godina postojanja Hrvatske nijedan pokušaj da se i među novinarima imenuju i prokažu oni koji su surađivali s Udbom ili s KOS-om nije uspio. Dapače. Svi su vrlo brzo bili zataškani kao "spomena nevrijedni".

Ili su pak proglašeni haluciniranjem onoga tko je govorio o "nekim udbašima". Na koncu bi sve bilo svedeno na "paranoju", paranoju nacionalisticu, onoga tko je Udbu spominjao. Tako su "ludim" postali oni koji Udbu spominju, a ne oni koji su za nju radili. A svatko tko je u novinarstvu bio u "ona vremena" zna da je takvih suradnika bilo i među novinarima. Znalo se da se takvih treba kloniti, što se pred njima ne smije govoriti.

No, neki od tih su i danas "naši kolege". Jer, oni koji nisu otišli u Beograd ili "u šumu" postali su gorljivim protivnicima lustracije, a marljivim zagovornicima i revnim korisnicima političke dogme o nacionalnom i političkom pomirenju. Shvatili su da je baš ta dogma njihova nova šansa, pa su snalažljiviji i probitačniji postali čak i miljenicima vlasti koju dotad nisu mogli smisliti.