OPROŠTAJ OD HRVATSKOG MUČENIKA I VITEZA GOSPODINA MIHALJA DONČEVIĆA (1925. – 2006.) DUŽNOSNIKA HSP 1861.

Krematorij, 10. veljače 2006.

Umro je Mihalj Dončević, dobar Hrvat i dobar čovjek! Umro je čovjek čvrstih uvjerenja i jakog značaja. Umro je dva tjedna nakon što je Europa napokon i prekasno osudila svoje monstruozno čedo, komunističku strahovladu, čija je žrtva cijelog života pokojnik bio.

Umro je Mihalj Dončević, vjernik u Boga i slobodnu Hrvatsku, koji dugo nije mogao povjerovati što se to događa oko njega, sa svima nama, sa Hrvatskom kakvu je priželjkivao nasuprot današnje, a kada je shvatio, počeo je mirno čekati smrt.

Umro je Mihalj Dončević, izmučen glađu, hladnoćom, samicama i batinama, ali i moralno izmučen, jer nije mogao prihvatiti da u Domovini za koju je dao sve, slobodu, obitelj, zdravlje pa zamalo i goli život, može biti izložen zabrani slobode govora i mišljenja, političkog djelovanja i javnog nastupa, biti posvema cenzuriran kao političar starčevićanskog kova, od onih istih sljednika struktura koje su ga kao borca za slobodu davno utamničile.

Umro je Mihalj Dončević, hrvatski uznik sa stažem od 5475 dana, 15 godišnji kroničar tamnica Stare Gradiške, hrvatska korenika i vertikala, muž koji nam je svima dao primjer kako se može proživjeti u paklu uspravno i do smrti ostati svoj. Mihalj se nije bojao života, kao što se nije bojao ni smrti, jer ona nije bila ništa gora od njegovog života.

Mi, njegovi stranački kolege i prijatelji ne znamo je li ostavio za sobom kakve pisane uspomene ili se je držao Sokratovog načela «slušajte me dok sam među vama, a ako zapamtite ijednu dobru misao od mene, nisam vrijeme potratio uzalud».

Dragi prijatelju, prerano si nas napustio, jer uspravnih, čestitih i nepotkupljivih ljudi kao što si Ti sam bio, žedna je ova zemlja više nego li vode na užarenom suncu. Žalosni zbog današnjeg privremenog rastanka s Tobom na ovom svijetu, čvrsto vjerujemo da će Ti u dolasku pred lice Božje, pomoći Tvoja pravedna žrtva i jedan drugi veliki hrvatski utamničenik, blaženi kardinal Alojzije Stepinac, na čiji Te spomendan ispraćamo iz naše sredine.

U tom uvjerenju našeg privremenog rastanka, jer vjerujemo da smrt nije kraj i da smrti zapravo i nema, neka Ti je laka hrvatska zemlja i počivao u miru Božjem.

Supruzi, obitelji, rodbini, prijateljima i stranačkim kolegama izražavam u moje ime i u ime HSP 1861. najdublju sućut.

Dobroslav Paraga, predsjednik HSP 1861.