Vjesnik: 15. 02. 2006.

U Hrvatskoj nema više tabu-tema koje bi Washington trebao emitirati

Nevjerica pomiješana s nadom da hrvatski program ipak neće biti žrtva novog proračuna prisutna je na licima gotovo svih zaposlenika VOA-e na hrvatskom jeziku

WASHINGTON (Od Vjesnikova izvjestitelja) - Stara, siva zgrada boje masline, Glas Amerike (VOA) na Independence aveniji, nadomak bijelog zdanja Kongresa, po mnogo čemu podsjeća na završeni Hladni rat. Njena arhitektura nije atraktivna; posebno ne za zimskih dana. Da nije računala u uredima, velike prostorije bi izgledale kao muzejske dvorane. No, VOA je i danas medijski konglomerat u kome vlada tipična novinarska dinamika.

Petnaest godina nakon pada Berlinskog zida (1989), prioriteti State Departmenta koji je glavni sponzor ove povijesne institucije itekako su drukčiji. Glas Amerike, koga su i mnogi upoznali preko glasa Grge Zlatopera, još 1942., kada je VOA osnovan, krenuo je drugim smjerom.

Ako Kongres usvoji državni proračun za 2007., težište medijske akcije Glasa Amerike okrenut će se Iranu i arapskim zemljama; ovi će se programi čak vremenski povećati. No, zato će građanima zemalja jugoistočne Europe, uključujući i Hrvatsku te Rusiju koja je godinama bila prioritet VOA-e, programi biti uskraćeni.

Nakon više od pet desetljeća druženja, na radijskim prijemnicima vjerojatno više neće čuti znanu najavu koja je budila nadu u mnogim srcima: »Ovdje Washington! Slušate program, Glas Amerike ...

Nevjerica pomiješana s nadom da Hrvatski program, ipak neće biti žrtva novog proračuna prisutna je na licima gotovo svih zaposlenika s kojima je Vjesnikov izvjestitelj razgovarao u njihovom sjedištu u Washingtonu.

U hrvatskoj redakciji, međutim, prevladava i realizam, pa su, kako to sami kažu, već angažirani na traženju novog posla nakon prvog listopada ove godine.

Tekuća fiskalna godina u Americi završava, a nova počinje u tom mjesecu. Iako, nitko o tome ne govori s emocijama, kao da se osjeća zebnja da bi nestankom VOA-e nešto u što je plejada profesionalaca i nekih vrlo poznatih novinara uložila gotovo 15 godina rada, moglo pasti u zaborav. Zbog ukidanja svih šest stalnih radnih mjesta u hrvatskom servisu - nema panike, ali se tuga ne može prikriti:

»Žao mi je, jer mislim da naš servis i dalje ima svoju svrhu, jer on je jedan od rijetkih načina na koji američka vlada komunicira s običnim građanima u Hrvatskoj«, kaže između ostalog novinar Hrvatskog programa, Bojan Klima koji je u hrvatskom servisu od 1993. »Ovi programi nisu toliko važni zbog političkog sadržaja koji Hrvatski program još, doduše, plasira, oni su važni jer oni daju ljudsku stranu Amerike. Naši se prilozi bave životom američkih teenagera; svakodnevnim problemima Amerikanaca. A kad gledate hrvatske medije, imate često dojam da su u njima najčešće prisutni ili NBA košarka, ili Britney Spears, ili neka jeziva priča iz Amerike koja je vezana uz kriminal. Tako hrvatski građani dobivaju iskrivljenu sliku Amerike. Naši bi programi trebali biti dobri, budući da se bave američkom svakodnevnicom, a ne eksluzivno politikom«, kaže gospodin Klima.

Program se realizira bez trunke senzacionalizma ili tabloidizacije: U VOA-i nikad nisu bili opterećeni preživljavanjem! Troškovnik VOA-e za oko 1300 uposlenika, i emitiranje na više od 50 jezika iznosio je solidnih 650 milijuna dolara godišnje. Nema više niti stereotipnog tumačenja o Glasu Amerike, kao »propagandnom oružju vlade u Washingtonu. Iako se nitko od njih nije zapravo požalio na ništa, novinarima Hrvatskog programa čini se teško pada odsutnost tog medijskog senzibiliteta njihovih pretpostavljenih, a na uštrb slušatelja u Hrvatskoj.

»Amerika bi trebala na ovaj način komunicirati i sa zemljama koje su "ultra-stabilne", kao što su Francuska, Italija ili Španjolska, [a kamo li] s ljudima na Balkanu ili na Srednjem istoku«, kaže Klima. »Ne samo da je Hrvatski program VOA-e potreban, nego jedan takav kanal komuniciranja prema Hrvatskoj mora ostati«, kaže i Žorž Crmarić, trenutačno vršitelj dužnosti urednika hrvatskog servisa. Naime, hrvatski servis već više od godinu dana službeno nema urednika jer je posljednja urednica Ivana Kuhar dobila je novo zaduženje u divizijskom programu za jugoistočnu Europu VOA-e.

Crmarić, inače Splićanin, bivši je dopisnik Tanjuga iz nekih zemalja Srednjeg Istoka i na koncu iz Washingtona, nakon čega je prešao u Glas Amerike. I on smatra, da je Glas Amerike još potreban, bez obzira što u Hrvatskoj više nema medijskih tabu-tema koje bi Washington trebao emitirati: »Mislim da još imamo što ponuditi!«, ističe Crmarić. Kaže da su se pripremili za slučaj da Bushev proračun prođe u Kongresu. To znači da bi već početkom 2007., na redakciju Glasa Amerike na hrvatskom bio doista stavljen lokot.

»No, među nama nema panike«, kaže voditelj hrvatskog servisa i dodaje da ipak još nije sve gotovo. Primjerice: turski su servis dva puta zatvarali krajem osamdesetih godina, ali su ga dva puta i vraćali na program. Interveniralo se navodno i iz Ankare. Novinar Makedonskog programa ustvrdio je za Vjesnik da je predsjednik Makedonije pripremio pismo za američke dužnosnike u kome je navodno apelirao da se makedonski servis VOA-e poštedi.

Zaposlenici, hrvatskog servisa, međutim, nisu željeli potvrditi da bi se u njihovu korist mogle sljedećih dana angažirati neke američko-hrvatske udruge i to tijekom održavanja tradicionalnih Dana Hrvatske u Kongresu, ali nisu to niti demantirali. S njima međutim često razgovaraju predstavnici sindikata Glasa Amerike, koji traže načina kako da pomognu onima koji ostanu bez posla.

Članovi hrvatskog programa, Zdenko Novački i Ivica Puljić, (Jagoda Bush, tog dana radila je u drugoj smjeni), kažu da nisu iznenađeni uskraćivanjem financiranja.

Kažu i da znaju što će raditi, kad hrvatski program, u listopadu krene u mirovinu. O tome ipak, ne žele sada govoriti.

»Možda smo samo mislili, da će [zatvaranje] doći kasnije, za pola godine ili tek kad Hrvatska uđe u Europsku uniju, ali to se ipak očekivalo«, kaže Ivica Puljić, poznati novinar koji je u VOA-u stigao iz ratnog Sarajeva sredinom devedesetih. On napominje da su poljski, češki i mađarski servis ugašeni tek nakon što su ove zemlje primljene u EU. Ipak, »ovo je sasvim razumljiva strateška odluka«, dodaje Puljić.

»Bit će vjerojatno malo egzistencijalnih glavobolja, jer američka vlada, za razliku od nekih europskih zemalja, ne vodi toliko računa o svojim uposlenicima. Čovjek se treba pobrinuti sam za sebe«, kaže Damir Bebić, novinar u Hrvatskoj redakciji VOA-e od 1996. Navodi, kako je najavljeno zatvaranje hrvatskog servisa ipak radosna vijest, jer to definitivno znači, da su se prilike u Hrvatskoj stabilizirale, gledano i iz američkog ugla. Prema nekim najavama, neće samo Hrvati ostati bez posla: bar 47 uposlenika engleskog, te preko 100 uposlenika ruskog servisa VOA-e zadesit će krajem godine ista sudbina.

Berry Brkich: Glas Amerike na hrvatskom je svoje odradio

Početkom devedesetih godina, jedan od doajena Glasa Amerike Berry Brkich započeo je s uvođenjem hrvatskog jezika u tadašnji zajednički jugoslavenski servis VOA-e. To je bio kamen temeljac za osamostaljenje hrvatske redakcije Glasa Amerike.

Rađanje hrvatskog servisa kasnilo je, međutim, više od godinu dana nakon što je službeni Washington priznao Republiku Hrvatsku.

Brkić kaže da je tadašnji šef jugoslavenskog programa VOA-e, Veljko Rašević mnogo toga sabotirao. On je bio veliki protivnik da hrvatski program zaživi, ali na koncu nije mogao protiv bujice, kaže Brkich.

Dodaje kao je hrvatski program odigrao značajnu ulogu: »Put je doista bio trnovit. U početku smo muku mučili da se izborimo za pojedine hrvatske riječi, jer uz mene su tada bili pokojni Branimir Anzulović i fra Ilija Živković, franjevac iz Odžaka koji je danas general Male braće u Rimu«, navodi Brkich.

Zanimljivo je da Brkich smatra, kako će Glas Amerike na hrvatskom ovaj put doista biti zatvoren.

»Mislim da je i vrijeme da bude zatvoren! Danas gotovo nema niti jednog pitanja u kojem se službene politike Zagreba i Washingtona razlikuju.

Čemu onda program koji bi pomagao da se, kao nekad, progura istina iza željezne komunističke zavjese«, pita se već više od deset godina umirovljeni Brkich.

»Americi se ne isplati trošiti novac na jednu zemlju koja je proamerička, kao što je to Hrvatska. Amerika će se svim snagama okrenuti prema Iranu«, predviđa Brkich, dodajući:

»Ne treba žaliti za tim programom, jer vrijeme ga je pregazilo. Meni je osobno žao ljudi koji su u hrvatskom programu radili, i koji će ostati bez posla.«

Erol Avdović