Vjesnik: 21. 02. 2006.

Borba za »sitniš«

Manje stranke centra traže saveznike da bi do 2007. imale oslonac za ostanak na sceni

DUBRAVKO GRAKALIĆ

Učestali prijepori u političkom centru pokazuju da je barem polovica stranaka koja je u njemu nezadovoljna svojom pozicijom. Iako su parlamentarni izbori daleko - održat će se za najmanje godinu i pol - preslagivanje redova, kandidiranje budućih »premijera« i borba za naklonost birača već su počeli. Manje stranke političkog centra, poput HNS-a, HSLS-a i HSS-a, počele su se pozicionirati i tražiti saveznike i partnere da bi do 2007. imale barem neki oslonac za ostanak na sceni.

Od središnjih stranaka dobro stoje samo veliki, HDZ i SDP, dok HSP pomalo prestaje biti član velike trojke, vraćajući se na solidnih 10 posto glasova birača. Prema istraživanjima, HDZ i SDP dobivaju po 25, 30 posto glasova, što će se u izbornoj utrci povećati. HSP bi, zaborave li glasači gafove, mogao dobiti do 15 posto. Kad se u računicu ubroje regionalne stranke te krajnja ljevica i desnica, koji dobivaju glasove što kasnije propadnu, ispada da tri parlamentarne stranke, pripadnice centra, mogu podijeliti dvadesetak posto glasova građana koji izađu na izbore. Nema sumnje kako je ta statistika nagnala stranačke čelnike da osmisle strategiju preživljavanja. U HSLS-u, HNS-u i HSS-u stoga su se u posljednjih dva mjeseca dogodile važne, strateške promjene.

Najočitija je nestanak LS-a i spajanje svih liberala u jednu stranku. Novi HSLS krenuo je ambiciozno, s novim akcijama za stjecanje simpatija širokog kruga glasača. Jedna od njih su redoviti susreti s građanima subotom. Osim toga, HSLS pokušava ponuditi nova lica ili reanimirati stara, poput Davora Šterna. HSLS je, napokon, poručio da je postao čvrst koalicijski partner, naglašavajući partnerstvo s HDZ-om. Sjetimo li se kako je završila koalicija sa SDP-om, jasno je da se liberali više nemaju namjeru dijeliti zbog interesa drugih stranaka.

Ipak, podijeliti ih je, prije ujedinjenja, pokušalo vodstvo HNS-a, gromoglasno primajući u svoje redove lokalne organizacije LS-a. Jasno je da je tu riječ o borbi za prevlast i pokoji glas u mjestima gdje je, sada već pokojni LS, imao vlast ili ugled. Matematika bi pokazala da je HNS napravio cijelu gužvu zbog jedan posto LS-ovih glasova.

No, kad znamo koliko je malo prostora ostalo na političkom centru, ni taj postotak nije zanemariv. Napokon, HNS se u liberalne redove ugurao još pripajanjem Libre i pokušajem ujedinjenja s Bančevim LS-om. Koliko je time dobio a koliko izgubio teško je izračunati, ali sa sadašnjih sedam, osam posto glasova ne stoji sjajno.

Sličnu, nesigurnu poziciju ima i HSS. Ta je tradicionalna stranka povratak povjerenja birača počela smjenom stranačkog vodstva, nakon čega joj se rejting nešto povećao. Ambicije novog vodstva ipak su daleko veće od šest, sedam posto glasova, koliko sad dobivaju. Stoga najavljuju ofenzivu tamo gdje nisu izgubili ugled, ali razmišljaju i o budućim koalicijama.

Dakle, da bi se održali na uskom političkom prostoru, liberali su se ujedinili, HSS se oporavlja od posljedica Tomčićeva djelovanja, a HNS gura u prvi plan Čačića i nastoji preoteti pokojeg člana liberalima. Svaka stranka u tome ima specifičnih problema. U HSLS-u će morati napraviti demokratske, a ne oktroirane unutarstranačke izbore, da bi čelnici stranke imali politički legitimitet. HNS-ovci se susreću s problemima u lokalnim ograncima, primjerice u Slavoniji, koji se bune protiv Čačića. Novo vodstvo HSS-a medijski je slabo prisutno pa je vijest o prekidu Tomčićeve karijere izazvala više komentara nego svi poslovi predsjednika Friščića.

Sve se to čini zbog 15, 20 posto glasova, koliko ih ostaje kad se namire velike centrističke stranke, HSP i ostali izvan toga kruga. Očito, riječ je o borbi za »sitniš« koji život znači.