Da nismo odrasli u sustavu koji nam je stalno lagao, da nismo bili svjedoci morbidnih pretjerivanja o 700.000 žrtava Jasenovca, da nismo doživjeli da se pola stoljeća šuti o masovnom pokolju na Bleiburgu, pa da i nismo doživjeli to da je famozni svjedok s političkog suđenja Budiši i Čičku, Žarko Puhovski, danas postao mjera za zaštitu ljudskih prava (makar su na optuženičkoj klupi toga suđenja bila baš ljudska prava dvojice spomenutih), dakle, da nismo doživjeli da se istina preko noći prokaže kao perverzna laž, tada bismo na najnovija istraživanja o tome tko je srušio Stari most mogli odmahnuti rukom.

No, mi danas imamo stručnu ekspertizu koju potpisuju tri eminentna stručnjaka sa zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje, odnosno s Brodarskog instituta, od kojih je jedan i sudski vještak koji je bio angažiran i u Haagu, u kojoj se kaže da naša uvriježena stajališta o tome kako je srušen Stari most nisu nužno točna. Dakle, ekspertiza govori da je velika vjerojatnost da rušenje Starog mosta nije izvedeno paljbom iz tenkovskog topa (koji se cijelo vrijeme pripisuje HVO-u), nego detonacijom eksplozivnog naboja koji je bio postavljen u donjem dijelu luka mosta. Samo aktiviranje naboja izvedeno je preko detonacijskog štapina, koji je aktiviran iz blizine Starog mosta i to, kako kažu stručnjaci, vjerojatnije s lijeve, odnosno istočne obale Neretve. Stručnjaci ističu, nakon što su proučili sve poznate snimke rušenja mosta, da se u trenutku rušenja vidi pravilan uzdužni stup (vodoskok) vidljiv u mirnoj vodi duž istočne obale.

Dakle, uoči samog pada mosta na snimkama se ne vidi da je ijedan projektil baš tada pogodio most, ali se vidi vodoskok koji navodi na to da je aktiviran štapin eksploziva. Ova ekspertiza o rušenju Starog mosta, osim što je prva stručna ekspertiza na tu temu, prigoda je za poziv na širi razgovor, na raspravu, na sučeljavanje argumenata o tome što se zapravo dogodilo u ratu Hrvata i Bošnjaka. To je prigoda da danas, 13 godina poslije, sve karte bacimo na stol i analiziramo što se dogodilo. Ali, ne iznoseći pseudoargumente: "Nisu to Bošnjaci radili jer mi gradimo, a ne rušimo" jer smo tu logiku slušali u Titovo vrijeme, nego činjenice. Usporedimo sve ratove na svijetu i odgovorimo na pitanje je li ikad zemlja optužena za agresiju na drugu zbrinula toliko izbjeglica s druge strane, liječila toliko tisuća ranjenika druge strane pa i iz istih tih ratnih borbi ne samo dopuštala nego i osiguravala u Zagrebu permanentnu nazočnost najviših predstavnika napadnute države. Slala i propuštala tegljače i tegljače oružja istoj toj drugoj strani. Ako hoćete, slala i propuštala kamione i kamione hrane državi i narodu što ga je navodno napala. Vidjeli smo kako se vrši okupacija sa srpske strane!

S obzirom na to da je jedino rat Hrvata i Bošnjaka mogao relativizirati srpsku ratnu krivnju, a ta relativizacija u ovoj dugoj partiji šaha vodi nas, kako vidimo, u zapadni Balkan, postoji u tom kontekstu, dakle, niz argumenta koji sugeriraju da je sukob Hrvata i Bošnjaka podmetnut. Pritom ne amnestiram zločine na hrvatskoj strani niti mi pada na pamet sugerirati da pojedinci ne odgovaraju za strahote počinjene u tom ratu. Ali, utvrđivanje istine je imperativ pa tako i utvrđivanje pune istine o rušenju Starog mosta! Kad istraživačko novinarstvo ne bi bilo ovdje ideološki konotirano, netko bi se već prihvatio istrage i pokazao ili da ti eksperti koji mijenjaju povijesnu istinu nisu u pravu ili da je pak dosadašnja teza o tome tko je i kako srušio Stari most bila lažna. Umjesto patologije da su Hrvati napadali Sarajevo, ova bi medijska istraga bila korisna. Doduše, i patologija da su Hrvati napali Sarajevo nekome je bila korisna...