Vjesnik: 28. 02. 2006.

Račan na osami

Nema sumnje da dio razloga za sadašnju poziciju SDP-a, koji nema partnera ni saveznika, leži u unutarstranačkim problemima

DUBRAVKO GRAKALIĆ

Pozicija Socijaldemokratske partije na hrvatskoj političkoj sceni bitno se promijenila. Od prijašnjeg neformalnog lidera oporbenih stranaka, što je predsjedniku SDP-a Ivicu Račanu donijelo naziv »šef opozicije«, socijaldemokrati trenutačno nemaju saveznika i partnera među drugim parlamentarnim strankama. Stari koalicijski odnosi s HSS-om, HNS-om i liberalima su propali, a u novom preslagivanju SDP, opterećen unutarnjim problemima, kasni u animiranju mogućih suradnika.

To je, u nedavnom intervjuu, priznao sam Račan, pozvavši čelnike HNS-a i HSS-a na suradnju u osvajanju i podjeli vlasti nakon sljedećih parlamentarnih izbora. Račan im je rekao kako valjda »imaju kliker« da surađuju sa SDP-om, a ne s HDZ-om koji će ih, smatra, izmanipulirati. Prema istom intervjuu, koji je Račana pokazao nezainteresiranim za politička zbivanja, predsjednik SDP-a ne računa na suradnju s novim HSLS-om, što nije neobično. Naime, predsjednica HSLS-a već je izjavila da njezina stranka sa SDP-om ima neugodna iskustva.

Račanov poziv narodnjacima i seljacima na partiju »klikera« pokazuje da su se socijaldemokrati našli na osami. Isti zaključak proizlazi kad vidimo što su prvi ljudi HNS-a i HSS-a odgovorili na taj poziv. Vesna Pusić rekla je da će HNS o suradnji sa SDP-om razmisliti poslije izbora, a nešto slično izjavio je i prvi čovjek HSS-a Josip Friščić. On je objasnio da HSS želi koaliciju sličnih stranačkih programa i sad ga ne zanimaju predizborni dogovori i ulazak na vlast po svaku cijenu.

Kako je prije otpala mogućnost koalicija s HSLS-om i HSP-om, jasno je da je Račan u nezahvalnoj poziciji. Tu su još IDS te druge manjinske i regionalne stranke, ali oni se priklanjaju većini.

Osamljenost glavne stranke lijevog političkog centra pokazuje da parlamentarni izbori, ma kada bili, neće značiti frontalno sučeljavanje dvaju političkih blokova.

Oko SDP-a neće se okupiti stranke ljevice i lijevog centra, niti će HDZ, najpopularnija stranka po recentnim istraživanjima, biti stožer desnog političkog središta. Vlada će se formirati ovisno o političkim i stranačkim programima, bez većih ideoloških naznaka, pa se može očekivati da ni stranke poput HNS-a neće bježati od koalicije sa strankama desnog centra.

Neovisno pozicioniranje HNS-a prema SDP-u uzrokovano je, osim lošim posljedicama prethodnih koalicija, posebice u Zagrebu, i velikim ambicijama čelništva te stranke. Premijerska »kandidatura« Radimira Čačića ne uklapa se u Račanovu viziju buduće vlade, kao ni najava bliske suradnje narodnjaka s liberalima i seljacima. Priključivanje HSLS-u i HSS-u HNS-u neće, kako sada izgleda, donijeti savezništvo sa SDP-om.

Nema sumnje da dio razloga za sadašnju poziciju SDP-a leži u unutarstranačkim problemima. »Čistke« u brojnim gradskim i županijskim organizacijama prošlih mjeseci podijelili su stranku, ali nisu donijeli vidljive rezultate. Račanovo pismo članstvu, u kojem je pokušao obuzdati zagrebačkog gradonačelnika, također je odjeknulo kao znak da u SDP-u ima podjela. Osim toga, borba za Račanova nasljednika mogla bi se rasplamsati baš prije izbora 2007. pokaže li se da je SDP u gubitničkoj fazi. Račanova kritika Bandića, najpopularnijeg SDP-ovca i političara koji, uz brojne pogreške, puno radi, ne djeluje pozitivno na rejting i ugled socijaldemokrata.

Dakle, SDP je stranka bez saveznika. Ako potencijalnim partnerima ne prorade »klikeri«, kako priželjkuje Račan, sadašnji će »šef opozicije« s te pozicije otići u mirovinu.