Nije to ni približno onakva odgoda koja je zadesila hrvatske vlasti prošloga proljeća, kada je donesena politička odluka da se ne krene s pregovorima sve do ispunjenja posljednjeg uvjeta, pune suradnje s Haaškim sudom. Nije to niti politička prepreka, kakva je bilo pitanje Haaga, nego više teškoća tehničke naravi. Ali i upozorenje. Iako odgoda tzv. screeninga u području pravosuđa neće ama baš ništa promijeniti u našim životima, hrvatska vlast treba je shvatiti kao jasnu poruku - poruku da je Europska komisija bila vrlo ozbiljna u svojoj tisuću i jednoj tvrdnji da će napredak u pregovorima ovisiti o poslu odrađenom kod kuće i da će se pregovori odvijati u skladu s onime što bude postignuto na terenu. Jer zbog iskustva koje je Unija prošla s nekim bivšim zemljama kandidatkinjama i zemljama pristupnicama, ali i zbog raspoloženja samih građana EU-a prema daljnjim proširenjima, Komisija, u svakoj pruženoj prilici, upozorava upravo na to. Rezultati se više neće mjeriti samo brojem donesenih zakona i mjera, nego njihovim provođenjem u praksi.

I baš zbog toga »prepreka« u obliku odgođenog običnog tehničkog posla može se, umjesto u problem, pretvoriti u mogućnost. Mogućnost da se posao oko pregovora shvati još ozbiljnije, da se zemlja reformira i to ne samo na papiru i da, u konačnici, od cijelog tog na trenutke dosadnog, na trenutke jako ispolitiziranog procesa pregovora, ne profitiraju samo oni koji će jednog dana zasjesti u fotelje u Bruxellesu ili Strasbourgu, nego svi hrvatski građani.

Irena FRLAN