KONTROVERZE DOSJEA Tko su poznati ljudi koji su imenovani na objavljenim popisima suradnika bivše kontraobavještajne službe Jugoslavenske narodne armije

Biti na popisu suradnika neke od tajnih službi bivšeg sustava postaje, nema dvojbe, tema za dnevnopolitičko nabacivanje blatom, a ljudi spomenuti kao suradnici, bili to oni ili ne, ostaju trajno obilježeni. Popis suradničke mreže KOS-a koji je objavio tjednik Nacional, prema Večernjakovim izvorima, nastao je 1991. godine.

– Te se godine – prisjeća se naš sugovornik – ozbiljno i žurno prionulo rekonstrukciji suradničke mreže Udbe i KOS-a, a glavni je razlog tomu bila zaštita nacionalne sigurnosti. Svi suradnički kontakti bili su “stavljeni na led”, a službe s druge strane granice dvostruko su provjeravale svaki kontakt kako njihovi suradnici ne bi igrali dvostruke uloge ili im – ako bi ih u međuvremenu “provalila” i vrbovala neka od hrvatskih službi – podvalili lažne informacije.

Međutim, Hrvatska je tada imala vojsku i policiju u povojima, a o sigurnosnim službama da se i ne govori. Ionako su njihov kostur činili bivši visoki dužnosnici Udbe i KOS-a. Prema tomeza očekivati je bilo tek zbijanje redova i inventure suradnika.

I Nacionalov popis nastao je nakon višemjesečne analize arhive koju je SZUP naslijedio od republičkog sekretarijata, a koja je, uzgred rečeno, tek manji dio velike centralne arhive u Beogradu, u kojoj su svi dokumenti snimljeni na mikrofilmove.

– Komunikacija nikad nije bila dvosmjerna i Beograd nikad nije obavještavao Zagreb što radi pa rekonstrukcija suradničke mreže prema dostupnim dosjeima i ne mora biti točna – upozorava naš sugovornik. Dodaje kako cjelokupni dokument, osim popisa imena i pseudonima, mora sadržati i niz poglavlja iz kojih se vidi metodologija sastavljanja, način vrbovanja i veze prema tzv. “skupljaču informacija” te, uz ime, mora postojati i veza za dosje, odnosno veza za čovjeka iz službe i onoga koji ga je unovačio.

Tako je, prema Nacionalu, Slavko Malobabić, suradnik pod brojem 911 i, na vezi imao svoju suprugu Ljubicu, koja je uređivala radijsku emisiju UNPROF-ora. Suradnik 1616, pukovnik Mile Tomić, po nepoznatoj je osnovi na vezi držao novinarku Tanjuga. Da je “obavještajstvo” obiteljski biznis, pokazuje i primjer suradnika 223 i 224 – umirovljenog generala zrakoplovstva u JNA čiji je pseudonim bio Medvednica, te njegova sina Veljka, koji je evidentiran – kakvog li nedostatska mašte – pod kodnim imenom Junior.

Otac je, prema Nacionalu, trebao biti suradnikom u likvidaciji Imre Agotića, koji mu je čak i bio višegodišnja veza sa službom. Ocijenjen je vrlo učinkovitim suradnikom, koji je imao široku mrežu suradnika među građanstvom. Njegov sin Junior bio mu je jedan od suradnika kojega je unovačio sam otac, a kao direktor tvrtke za preradu drveta Hrast spomenut je u više očevih izvješća.