Otprilike tim je riječima predsjednik Europske komisije José Manuel Barroso upozorio lidere 25 država članica EU-a na više »političke odgovornosti« kad razglabaju o gospodarskim pitanjima. Nacionalistička retorika u gospodarstvu nipošto ne pridonosi nacionalom outputu, proizlazi iz Barrosovih riječi. »Čak i najveće europske države su premale u kontekstu opće globalizacije, integriranja na svjetskoj sceni, pa dakle i na području energetike«, istaknuo je Barroso potičući europske državnike na »osjećaj političke odgovornosti«.

Nedavno spajanje dviju francuskih energetskih tvrtki »Suez« i »Gaz de France« naišlo je na oštru reakciju talijanske vlade. Prvotno je naime talijanski energetski div Enel htio kupiti francuski Suez, ali je Pariz to spriječio stapanjem dviju francuskih tvrtki, odnosno okrupnjivanjem domaćeg energetskoga sektora.

Da je to očigledni primjer državnog intervencionizma protivan tržišnoj ekonomiji kakvu njeguje Europska unija, Barrosso nije trebao posebno obrazlagati. Da to nije i jedini primjer uplitanja države u gospodarska pitanja, svjedoči i slična intervencija španjolske vlade kad je svojedobno njemačka energetska kompanija E.ON htjela kupiti španjolsku tvrtku za proizvodnju električne energije Endesu.

Barrosovo je obraćanje javnosti zapravo priprema za idući tjedan kad će Europska komisija sastaviti dokument o jedinstvenoj europskoj politici na području energetike. U tom je kontekstu u Bruxelles prošloga utorka stiglo i rusko-ukrajinsko izaslanstvo. Ruski je ministar energetike Viktor Kristenko, uoči sastanka s europskim dužnosnicima, upozorio da partikularizam, odnosno nesuradnja u energetici zapravo vrlo skoro može dovesti do energetske krize; EU i Rusija, ali i drugi međunarodni čimbenici moraju tijesno surađivati kako bi se osigurali dostatni izvori energije u idućih dvadesetak godina. Oko 25 posto ukupnih energetskih potreba EU namiruje se iz ruskih izvora nafte i plina; 90 posto prirodnoga plina u zemlje EU-a stiže preko Ukrajine.

Vinka Drezga