I dok se nagađalo da bi jedan Lucifer znatno dužeg repa, Ratko Mladić, mogao dići prije ruku na sebe negoli na predaju, kako bi svojom smrću održao živim lažni mit o sebi kao najvećem srpskom junaku nakon Kosovskog boja, objesi se iza rešetaka Milan Babić.

Duševno rastrojstvo, grižnja savjesti, svijest da kad i odsluži kaznu, za njega više nema ni kuće ni doma, a kamoli spokojnog života, neizdrživi pritisci na obitelj i bližnje zbog njegova pokajništva, ili nešto peto, detonirali su samoubojicu u nekadašnjem prvom predsjedniku samoproglašene SAO Krajine. Budući da se svojedobna pobuna u Kninu baždarila u Beogradu, znakovit je danas tamošnji muk kojim je popraćen odlazak jednog od prvih vazala Miloševićeve velikosrpske politike. Pogotovo zato što je ta gromoglasna šutnja uslijedila nakon bučnog filmskog patka-spektakla oko predaje generala Mladića, režiranog u holivudskom stilu tamo negdje kraj Košutnjaka, što ga je cijeli svijet »popušio« dublje od Kusturice.

Iako u Hrvatskoj nitko za Milanom Babićem neće žaliti zbog svega što se zbivalo pod njegovom vladavinom, on će na kraju svog apsurdima ispunjenog života ostati zapamćen kao najbolji i najkorisniji svjedok u korist Hrvatske. Niti iskazi stotina i tisuća ratnih žrtava nemaju takvu pravnu težinu u očima haaških sudaca kao Babićevo pokajanje. Njime je ne samo Miloševića i njegov režim izravno optužio kao inicijatore, naredbodavce i izvršitelje svega što se zbivalo od 1991. do 1995. na području bivše Jugoslavije, već je iz same jezgre zla potvrdio tko je bio žrtva, a tko agresor na ovim prostorima.

Milan Babić još za života je postao čovjekom kojega nitko ne voli. U Hrvatskoj se vriskalo na »samo« 13 godina zatvora koje je dobio u zamjenu za nagodbu s tužiteljstvom za priznanje vlastite krivnje. Uostalom, to je sada učinio još jednom, presudivši samome sebi. Bez obzira na zločine prema hrvatskim civilima, taj je krajinski zubar znatno omraženiji među svojima, a pogotovo u službenom Beogradu, kojemu je zadao svraba kojeg se teško rješava. Babić se svojim preobraćenjem uspio osvetiti mnogima koji su ga omalovažavali, a najljuće nekadašnjem mentoru i voždu Slobodanu Miloševiću, kojemu je udario pečat na već napisanu doživotnu robiju. Poslije njega mnogi su se drugi »insideri« kao zaštićeni svjedoci usudili u Haagu ponoviti tko je to bio gospodar rata i kako su funkcionirali mehanizmi zločina.