Ministar unutrašnjih poslova Ivica Kirin, brzopotezno je reterirao glede svoga "kreativnog stava" da bi novinarima trebalo zabraniti objavljivanje anonimnih predstavki građana. Nije mu ni bilo druge nakon premijerove javne ocjene da mu je zamisao deplasirana. Ma što Kirin intimno i dalje o rečenom mislio, fakat se - predomislio. Njegova je opaska zaista bila opaki udar na slobodu medija, i da je nije reformulirao proizvela bi izravnu štetu za demokratski imidž Ive Sanadera, koji odlučno stoji na braniku novinarskih sloboda "pripitomljenih medija". O.K., ministar tvrdi da su njegove riječi krivo protumačene, jer se nije zauzeo za restriktivne mjere prema medijima, nego je pledirao da se nađe rješenje kako bi se zaustavilo curenje anonimnih dojava iz MUP-a i Državnog odvjetništva prema javnosti. Ali, što novinari imaju s tim?! Nepobitno je njegova autentična izjava ciljala na medije, a ne na porozne institucije sustava, čiji trudbenici i sami često "servisiraju" novinare.

Pitanje je bi li šef MUP-a reagirao tako radikalno (evidentno ljutito) da sam nije bio tangiran anonimnom dojavom u slučaju (navodnog) zataškavanja "fizičkog klinča" u kojemu su se našli njegovi stranački(HDZ) kolege Đakić i Mihelčić. E, tu vrstu "anonimki" bi Kirin zabranio, jer dezavuiraju "odgovoran i profesionalan rad policijskih službenika" na provjeri nepotpisanih predstavki. Pogotovo kada ih ariviraju kao "nezgodne" i pohranjuju na sigurno. Srećom da dojave stižu na novinarske adrese često i prije nego na "službene". One su izravan produkt nepovjerenja građana u institucije sustava, a indikativno je da MUP post festum ove "zgode" poziva novinare na zajedničku suradnju glede izgradnje vjere u njihovu pravednost i učinkovitost. Nota bene, MUP-ov apel (za "otvorenu i punu suradnju na suzbijanju kriminaliteta i svaku drugu suradnju") zvuči kao prizemni poziv na masovnu regrutaciju domoljubnih "suradnika" iz novinarskih redova u službu sustava. Ergo, sutra bi mogli imati i kakav novi odiozni popis friških denuncijanata "na vezi sa službama"...