Medijska pažnja koju je u nas prouzročila smrt Milana Babića pretjerana je i kod nekih uobičajeno žuta. Čovjek koji nije uspio podnijeti teret »pokajnika« ni upola nije bio toliko važan koliko mu se to sada pripisuje. Trebalo bi se radije baviti nevoljama naših poznatih ljudi i to onih koji se nisu u Domovinskom ratu borili samo u Hrvatskoj nego su u ime hrvatskih interesa krvarili i u BiH onda kada je bilo najgore.

Neki dan sam iz tramvaja vidio hrvatskog generala u mirovini Slobodana Praljka kako grabi Savskom ulicom , a u ustima poludogorjelu debelu »havanu«. Iako sijed i skoro desetljeće stariji od mene ima toliko energije i kondicije da taj korak ja sigurno ne bih mogao pratiti. Nije čudno da kao časnik nije bio ni suzdržan ni ukočen a hrabrošću je nalikovao samo izraelskim zapovjednicima. Zbrajam dva i dva: to se Praljak vjerojatno priprema za skoru obranu pred Haaškim sudom. Slobodanu Praljku su 1993. godine odmah prišili rušenje Starog mosta u Mostaru. Ne sjećam se da je u nas ili u BiH tada bilo ozbiljnije istrage o tome osim što se netko potrudio da s vremena na vrijeme stalno plasira istu dezinformaciju: Praljak je naredio tenku HVO-a da s osamdeset granata raznese most.

A je li bilo baš tako? Prisjećam se prvog izvida španjolskih vojnih stručnjaka za koje se smatralo da će odmah precizno izvijestiti što se dogodilo. Oni su zaronili u Neretvu i zaključili da je most srušen protutenkovskim projektilom. Takve naboje zastarjeli ruski tenk s topom od 100 mm nije ispaljivao niti je to bilo streljivo pogodno za takve operacije. Nadalje, tko je to uopće mogao 9. studenoga 1993. vidjeti i snimiti Praljka kod Mosta ili u zoni odgovornosti HVO-a? Nitko! On je dan ranije otišao na primopredaju dužnosti novom zapovjedniku Glavnog stožera HVO-a. Sam je razrješenje tražio još koncem listopada 1993., što je i odobreno i sprovedeno 8. studenoga. O tome sigurno postoje originalni dokumenti koji nedvosmisleno dokazuju da general-bojnik Slobodan Praljak 9. studenoga 1993. na dan rušenja Starog mosta više nije niti formalno bio šef HVO-a.

Što se tiče rušenja mosta ekspertiza trojice hrvatskih stručnjaka za balistiku i pirotehniku kojom su nedavno simulirali sve okolnosti uključujući i do sada nedovoljno uočene tragove dobrodošla je jer pokazuje da je krivac ranije montirani eksploziv. Tko ga je tu postavio i aktivirao neka otkrije nova ekspertiza npr. ona iz samog Unescoa ili neka skupina nezavisnih stranih stručnjaka jer je kod nas bilo primjedbi da je troškove domaće ekspertize snosio sam general. Takvo »drugo mišljenje« uobičajena je praksa na Zapadu. Ali čemu toliki trud kada Praljka haaško sudište uopće ne tereti za rušenje mosta? Zato što je u Haag bolje ići bez te nametnute hipoteke. Neka to na svojim leđima i obrazu ponesu oni koji su sve to i izmanipulirali.

Tramvaj uporno stoji: Slobodan Praljak nas prestiže i skreće prema HNK-u. Pogađam što će govoriti u Haagu – da rat u BiH nije bio mračni pogranični sukob na rubu interesnih sfera povučenih još u hladnom ratu nego legitimna obrana hrvatskog stanovništva, da HVO nije bio barbarska soldateska koju je obuzimala divlja radost rata, da ljudi nisu ginuli zato što su »zatucani i neobrazovani« nego zato što su branili svoje, da je u tom užasnom sukobu moralna snaga zapovjednika bila jednako važna kao i njegova inicijativa i prosudba, a često se puta nije mogla razlikovati od uloge civilnih lidera.