U beogradskoj "Politici" i "Večernjim novostima" objavljena je osmrtnica — "čitulja" — na kojoj ispod teksta "posljednji pozdrav haaškom suborcu" stoje potpisi trideset i četiri haaška optuženika. Uz tridesetoricu Srba, potpisana su i četiri Hrvata: Ante Gotovina, Mladen Naletilić, Ivica Rajić i Paško Ljubičić… Inicijativa je, navodno, potekla od — sada već najviđenijeg Srbina u Haagu — četničkog vojvode Vojislava Šešelja. Bez obzira na sve moguće demantije koji bi mogli uslijediti, vijest nije samo medijski ljupka nego i politički vrlo značajna, i za hrvatsku i za međunarodnu političku scenu. Ako su Gotovina, Tuta, Rajić i Ljubičić Miri Marković doista uputili pozdrave sućuti, a u društvu, npr., s Veselinom Šljivančaninom, Milom Mrkšićem i Miroslavom Radićem, i to na Šešeljevu inicijativu, to može značiti samo dvije stvari: ili je zatvorska solidarnost nadišla sve političke razloge i obzire ili su ovi hrvatski osumnjičenici solidarizacijom sa svojim srpskih "kolegama" željeli kompromitirati haaško sudište.

Istina, najveći broj komentara na webu beogradskog B92 tvrdi nešto treće: "Oni su Slobi zahvalni do groba jer su u zajedničkom patriotskom biznisu stekli ogromno bogatstvo dok su se novac i sreća iz naših džepova prelivala u njihove"… Ili grublje: "Ako je tačno da su ti pritvorenici iz Haga potpisali čitulju, onda je to definitivno dokaz da su to obični zlikovci i profiteri kojima uopšte nije bilo stalo do nacije već im je lični interes na prvom mestu"… Ali ja ipak smatram da se, kako god okreneš, ipak radi o kompromitaciji Haaškog suda. Suda, komu na pitanje "ima li optuženik što reći", Šešelj pred zbunjenim prevoditeljima odgovara, citiram: "Imam, kako da ne: možete mi popušiti kurac! Svi po redu, od Predsednika časnog Suda do dole…" Vojvodin citat puno manje govori o četničkim manirama nego o učinkovitosti međunarodnog prava… A nemaju pravo ni oni koji tvrde da je ova osmrtnica dokaz kako je Sud postigao Statutom utvrđeni cilj — pomirenje svi sukobljenih strana: među potpisanima nema Bošnjaka…