Hrvatska danas, nakon više od dvije i pol godine sadašnje vlasti, više zaista ne izgleda isto. Hrvatskoj danas ne visi haaški kamen oko vrata, Hrvatska uspješno pregovara za ulazak u punopravno članstvo EU, Hrvatska je lider u regiji i njeni se prijedlozi, poput onog o Cefti, respektiraju i prihvaćaju u europskim krugovima. Hrvatski premijer više ne stoji ispred zatvorenih vrata kao što je to nekoć bilo, njemu su sva europska vrata širom otvorena, prihvaćaju ga kao ravnopravnog sugovornika koji s mnogo žara i entuzijazma sudjeluje i u kreiranju europske politike, pogotovo one koja se odnosi na jugoistok.

Nerealno bi bilo očekivati da sadašnja oporba prizna današnjoj Vladi sve zasluge koje su Hrvatsku povukle iz vakuuma 2003. To nitko i ne očekuje, jer je normalno da oporba pokušava dokazati da je vlast loša i neefikasna i da obećava brda i doline. Ali i tu treba imati mjere i ne kritizirati uporno ono što sama nije napravila. Neke se činjenice ne smiju i ne mogu zaboraviti pa sadašnje nervozno lupanje ljevice na sve strane više djeluje tragikomično, umjesto da imamo normalnu političku utakmicu. »Držte lopova« viče ljevica, ali argumenata nema.

Neefikasni smo u pregovaranju s Europskom unijom, poručuju oni koji nisu dogurali ni do bruxelleske čekaonice. I to viču u trenutku dok nam svi, od Juana Manuela Barrosa naniže, priznaju da služimo kao primjer svima! Dok vlast iskazuje brigu za one koji ostaju bez posla zbog trendova globalizacije, socijaldemokrati šute, kao što su šutjeli i kad je donošen rigidni Zakon o radu za vrijeme njihova mandata.

Hrvatska je pokrenuta, ona više nije ona ista, iako nitko ne taji da imamo pregršt problema i da ne postoji čarobni štapić za njihovo rješavanje. Ali, imamo i mnogo toga čime se možemo pohvaliti, prije svega kada je riječ o približavanju Europi. Nismo posljednjih godina vodili politiku s figom u džepu, jedno govorili u Bruxellesu, a drugo u Zagrebu. Što je, budimo iskreni, često bio slučaj s prošlom vlasti. Kojoj je i Europa okrenula leđa.

To su činjenice koje nitko ne smije zaboraviti. Za sve što nas ubuduće čeka treba nova energija, koju sadašnja vlast iskazuje. Najbolji primjer je Cefta, kada su neki naši mediji zonu slobodne trgovine na Balkanu gromoglasno najavili kao »novu Jugoslaviju«. Sada smo trijumfalno u Salzburgu preokrenuli taj prijedlog u inicijativu oko Cefte, za što se Hrvatska zalagala. To je velik uspjeh, kao što je uspjeh i činjenica da našu perspektivu za punopravno članstvo nitko ne dovodi u pitanje. Treba biti pošten i jasno konstatirati - to je zasluga Vlade i njena premijera.