Sućut Gotovine Miloševićevoj obitelji možda je i bila samo refleksna gesta zatvoreničke solidarnosti, no njegovo smo naknadno obrazloženje ipak dužni uzeti vrlo ozbiljno. A on se pozvao na ključnu moralnu normu iz Očenaša: "Oprosti nam duge naše kao što mi opraštamo dužnicima našim", znakovito dodavši: "oni koji danas i dalje žele širiti mržnju i nehumanost, isti su oni koji su širili mržnju i osvetoljubivost za vrijeme rata i zbog kojih se ja nalazim ovdje gdje jesam." No, Darijo Kordić je — premda, kaže, i sam katolik — sućut odbio potpisati jer smatra da u Haagu "ne predstavlja sebe, nego hrvatski narod, posebno poginule i ranjene, i zbog pijeteta prema njima nije sebi mogao dopustiti takav čin". Ne nosim nikakvu krivnju za zločine 90-ih, ali se — i kao građanin bivše Jugoslavije, i kao bivši član SKH, i kao Hrvat, i kao intelektualac... — i osobno i kolektivno smatram suodgovornim za SVE što se 90-ih zbivalo. To znači da sam i sam "predstavljen" u Haagu... No tko me tamo predstavlja?

Gotovina? Možda. No, sasvim sigurno nitko od onih koji "ne predstavlja sebe, nego hrvatski narod".... A većina se naših liberalnih i konzervativnih pera via facti svrstala iza Kordićeva obrazloženja!?! Pljujući na gestu Gotovine kao na "posljednji pozdrav zdravom razumu", potez "moralno i intelektualno i politički nebranjiv"..., čime se opet prokazao kao idiot koji ne shvaća posljedice svojih postupaka. Argumenti? Da pravi katolik ne bi učinio "javni akt solidariziranja s najvećim krvnikom". Nego se pomolio za Miloševića u mraku svoje ćelije? A zašto je Ivan Pavao II. zvao televiziju da snima njegovo oproštenje atentatoru ako ne da bi svjedočio načela? Je li pravi razlog povike što bi ovom sućuti general mogao "uništiti vlastiti mit, koji se stvarao u protekle četiri godine"? Lako moguće: to bi ozbiljno ugrozilo SVE koji na mitu zarađuju — stvarajući ga ili pljujući... Ako je Milošević napravio ama baš sve što je mogao da mu nikad ne oprostimo, sućut Gotovine gesta je uistinu ljudskog otpora moralnom beznađu.