(NE)ČASNI SUDOVI POLICIJSKA ISTRAGA O STEČAJU ZAGREBAČKE TVRTKE POKAZALA BROJNE FINANCIJSKE MUĆKE

’POSUDBE’ Stečaj "Derme" je trajao od 3. rujna 1992. do druge polovice 2003. godine i u tom su razdoblju suci Trgovačkog suda iz stečajne mase odobrili 17 posudbi i(li) "oročenja" raznim poduzećima, bankama, štedionicima... uključujući i Visoki trgovački sud, a 71 put su donijeli odluku o produljenju roka odobrenih zajmova i(li) "oročenja"

Prema dostupnoj nam dokumentaciji i rezultatima dosadašnje istrage, koju već duže u slučaju zagrebačke tvrtke "Derma" provodi policija, može se reći da su suci zagrebačkog Trgovačkog suda, ali i Visokog trgovačkog suda, stečaj te tvrtke, koji je, ne slučajno, naravno, trajao više od 11 godina, iskoristili za brojne financijske transakcije kojima su tvrtki, ali i državi, nanijeli veliku štetu. Stečaj "Derme" je trajao od 3. rujna 1992. do druge polovice 2003. godine i u tom su razdoblju suci Trgovačkog suda iz stečajne mase odobrili 17 posudbi i(li) "oročenja" raznim poduzećima, bankama, štedionicima... uključujući i Visoki trgovački sud, a 71 put su donijeli odluku o produljenju roka odobrenih zajmova i(li) "oročenja".

Među onima kojima je posuđivan ili "oročavan" novac "Derme", nalaze se propala samoborska tvornica čarapa "Sloboda", (su)vlasnica koje je bila supruga bivšeg ministra vanjskih poslova Miomira Žužula, Tatjana Žužul, tvrtka "Idis i partneri", vlasnik koje je Ivan Papeš koji je, usput rečeno, bio, zajedno s Tatjanom Žužul, suvlasnik "Slobode", zatim propala "Glumina banka" Marka Marčinka, Gucićev "Ferimport"... Privilegirani položaj, što i ne čudi, imala je propala Prva obrtnička štedionica vlasnik koje je bio Ante Pocrnja na čijem su "platnom spisku" svojedobno, navodno, bili neki političari, suci raznih sudova i sudbenih instancija, uključujući i najviše, medijski djelatnici koji su o štedionici pisali afirmativno... Njegovoj su Štedionici suci Trgovačkog suda iz stečajne mase "Derme" odobrili zajmove i "oročenja" 19 milijuna kuna.

Naime, prema izvješću o stanju stečajnog postupka koje je stečajni upravitelj podnio Trgovačkom sudu 1. studenoga 1994. godine, stečaj "Derme" je završen u dvije godine. Prvo je do 18. svibnja 1993. godine namireno 60 posto vjerovnika, a preostalih 40 posto je riješeno do zaključno s 9. veljače 1994. godine. Prema izvješću stečajnog upravitelja, za namirenje vjerovnika je potrošeno 3.685.822.781,00 ondašnjih HRD-a, a osigurana su novčana sredstva i za osporena potraživanja vjerovnika u parnici, te za vjerovnike čije je sjedište u Sloveniji. Dakle, time je stečaj i formalno završen, ali suci Trgovačkog i Visokog trgovačkog suda ga, ne slučajno, produžavaju sve do 2003. godine.

Posudbe odabranim poduzećima počele su odmah nakon proglašenja stečaja "Derme", a do njegova formalnog završetka suci Trgovačkog suda su im iz stečajne mase poduzeća odobrili zajmove u iznosu od petnaestak milijuna kuna. Glavnina "transakcija", oko 60 milijuna kuna, odobrena je u nepotrebnom dugogodišnjem produljenju stečajnog postupka koji je uslijedio voljom sudaca Trgovačkog suda, kojemu je godinama na čelu bila Vesna Buljan, ali i Visokog trgovačkog suda čiji je predsjednik do 2002. godine bio Nenad Šepić kojemu je nedavno, zbog toga što je Visoki trgovački sud za njegova mandata "posudio" 3,5 milijuna kuna iz stečajne mase "Derme", propao pokušaj da ponovno zasjedne na čelnu funkciju tog suda. Nakon što su u veljači 1994. godine namireni svi vjerovnici, na računu "Derme" u stečaju su se nalazili deseci milijuna kuna koje su suci dijelili, odnosno, ponekad i bez ugovorenih kamata, posuđivali "šakom i kapom" odabranim pojedincima i njihovim poduzećima.

Sve upućuje na zaključak da se "Derma", da su to htjeli trgovački suci, mogla izvući iz stečaja. Potvrđuje to i podatak iz izvješća stečajnog upravitelja Ilije Palčića od 8. siječnja 2002. godine u kojemu se navodi da su "svi poslovi stečajnog postupka okočani", te da se na dan podnošenja izvješća na računu "Derme" nalazi "okruglih" 25 milijuna kuna. Godinu i pol kasnije Palčić podnosi i tzv. završno izvješće u kojemu se navodi da je stanje na žiroračunu 43.884,79 kuna. Gdje je "isparilo" nešto manje od 25 milijuna kuna?

Iz stečajne mase "Derme" Viski trgovački sud je u konačnici "drpio" 3,5 milijuna kuna na ime adaptacije i preuređenja zgrade u kojoj stoluju. Zajmovi su odobreni u lipnju 1996. (milijun kuna), u rujnu 1996. (1,5 milijun kuna) i u studenom 1996. godine (milijun kuna), a odobrio ih je zagrebački Trgovački sud koji rješenjem iz prosinca 2001. otpisuje potraživanja (ukupno 3,5 milijuna kuna) prema Visokom trgovačkom sudu. Temeljem koje zakonske odredbe, koje odluke i čije ovlasti? Navedeni iznos je navodno utrošen u adaptaciju zgrade koja tada nije bila u vlasništvu RH, nego je za njezino korištenje plaćan najam sve do 2004. godine kada je Ministarstvo pravosuđa, za iznos od 23.327.812,00 kuna, kupuje od tvrtke "Hospitalija Centar".

Neka su poduzeća kojima su odobravani zajmovi iz stečajne mase "Derme" kasnije kupila njezine nekretnine. Tako je "Trius" za 750.000 DEM kupio "Dermin" skladišni prostor u Zagrebu, te kćer-tvrtku "Dermu Koteks", a "Netinvest", za koji nemamo podatak o iznosu zajma, je kupio "Derma Trgovina" i nekretnine u Zagrebu. Prodane su i "Derma-Holding" i "Derma-Trade", ali se ne zna za koji iznos, te "Derma Export-Import" čije je sjedište bilo u Čitluku i koja je prodana za samo 43.447 DEM Mati Buntiću iz Čitluka. Za 54.000 kuna Trgovački sud je "Dermin" stan u Karlovcu od 53 četvorna metra prodao Udruzi hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata, a početkom travnja 2000. godine (ras)prodano je i nekoliko stanova u Zagrebu čija je cijena u prosjeku bila znatno manja od tržišne.

Policija u dosadašnjoj istrazi još nije otkrila gdje su završile dionice Zagrebačke banke, odnosno tko ih je i po kojoj cijeni kupio.