Vjesnik: 18. 03. 2006.

Smrt na kredit

BOJAN DIVJAK

Kuće, stanovi, automobili, televizori, hladnjaci, mikrovalne, mikseri, masažeri, mp3 playjeri, toplomjeri - od podruma do krova Hrvati žive na kredit. Sve se može dobiti na rate. Neprestano se izmišljaju novi načini koji će lakomog potrošača navesti da kupuje stvari koje mu trebaju i onda godinama plaće kamate za svoj nepromišljeni čin. Krediti su čak i na TV-u skinuli uloške i osvježivače s vječne liste vodećih reklama. A produkcija njihovih spotova okuplja glumačku »kremu« kakvu običan redatelj ne može ni zamisliti.

Ma, sve to možda i nije toliko neobično, jer naša mlada demokracija, a s njom i društvo u cjelini, još u pelenama baulja srednjom Europom tražeći vlastiti identitet i pobolijeva od onih dječjih bolesti čijih su se loših posljedica zapadne nacije riješile prije nekih dvije stotine godina. Pa danas znaju da nije pametno trošiti deset puta više nego što zarađuješ. I dobro, neka bude.

Ali, da i umiremo na kredit... e, to je već previše. A sve je više pogrebnih poduzeća koja posljednji ispraćaj nude uz nisku kamatu na više obroka. Ukop na kredit, koče se oglasi u novinama. Srećom, još nitko od poduzetnih grobara nije naručio jumbo-plakate s kovčegom na kojem su ispisani uvjeti kredita. Mislim, ostaje nejasno tko je tu, zapravo, dužnik. Pokojnik ili njegovi žalosni nasljednici koji će plaćati raku. Ili se voljenog i neprežaljenog smatra kvalitetnim jamcem, jer je sigurno da neće napustiti zemlju. I stavlja li se na grobnicu hipoteka s preciznom klauzulom kamo s mrtvacem provede li se ovrha nad grobom. Trebalo bi to što prije razjasniti.

Da se i budući pokojnici mogu očitovati o zaduživanju.