Odazivam se pozivu gospodina Čatića objavljenom u njegovom članku »I znanstvenici bi trebali povikati - Mi smo protiv« (Vjesnikova rubrika Stajališta 15. ožujka). Da, kako kaže, »tipično ne šutim«.

Ima pravo Čatić kad se ljuti na laike koji se javljaju u medijima i protiv mnogo toga su što političari žele provesti. Najzanimljivije je da su takvi laici, napose u energetici, u protivljenju onome što žele provesti interesne grupe energopolitičkih moćnika, unatoč velikom novcu potrošenom za samoreklamiranje uspjeha koji to nisu i zatvorenosti medija za drukčije mišljenje, uspješniji od tumača tih želja, koji su se okitili čak i znanstvenim titulama. A javnost vjeruje upravo takvim laicima.

Očito tumači želja ne rade dobro svoj posao za razliku od laika, odnosno, vjerojatno manje znaju. Kakva je ta naša znanost koju je gospodin Čatić usporedio sa žitom i kukoljem? Spomenuo je i čime se ona bavi - broje svoje umotvorine stavljene na papir. Ne zanemaruje se znanost u medijima ako je po mjeri politike, a za onu drugu, dakako, nema mjesta, naročito ako nečem služi.

No ima i drukčijih podjela - tipično hrvatskih: na one koji se vole igrati i to s »pravom« slave samoreklamiranjem, a za to od osiromašenog stanovništva traže golem novac i čije igre stanovnicima Hrvatske nikad ne donesu korist, i na one koji su tumači želja svake politike koja vlada i kojoj takva znanost treba samo za ukras »mudrim« odlukama. Prvi nisu štetni, ako im oni koji dijele novac stanovništva ne daju previše novca - dakako tada oni »viču« u medijima, traže još, još… i stvaraju dojam da se bez njih ne može. Oni drugi su opasniji, jer i te kako mogu biti štetni ako su previše agilni u tumačenju pogrešne politike. To se učestalo događa napose u energetici Hrvatske i ima odraz na prekomjerne cijene energenata: plina, naftnih derivata, struje… u odnosu na kupovnu moć stanovnika.

Upravo u tome je razlog uspjeha onih na koje se Čatić ljuti - neškolovanih laika. Razumljivo je da su ljudi protiv svega što ih može još više ugroziti - materijalno i na druge načine, a toga ima sve više.

Zanemariv je broj nas koji smo postali doktori znanosti u područjima vezanim uz energetiku, a da pritom nismo bili direktori ili drugi visoko podobni (poslušni) rukovodioci, političari ili u rodbinskim i drugim vezama s političkim moćnicima. Onima na fakultetima nije bilo unosno omogućiti doktorat znalcima u svojim strukama, koji nisu mogli osigurati novac za »projekte« trgovcima titulama na fakultetima. Više »projekata« dalo je više novca iz energetskih monopola onima na fakultetima, pa je bilo sve više rukovodilaca - političara - doktora. Stoga je vrijednost tih »projekata« proporcionalna vrijednosti tih »doktora«, a vrijednost »projekata - studija« koje su u ime monopola naručivali najčešće je - bez vrijednosti. Te »studije« samo su ode »pametnim« odlukama političara te im samo za to i služi »znanost«, a rezultati su poznati - golemi promašaji i štete. Bolje bi bilo da su im dodjeljivali plemićke titule, pa bi bilo razlike između onih koji znaju i onih koji misle da znaju (kupljeni doktorati).

Kako je krenulo s idejama o plinofikaciji Hrvatske i golemom terminalu na Krku koje spominje Čatić, o potrebi za nuklearkom i općenito tzv. razvitkom energetike, sve će to s obzirom na uhodan pristup vjerojatno završiti, odnosno »miriši« na nove »uspjehe« kao što su npr. prodaja Ine, ugovori o NE Krško i Jadranskom plinu (šteta od svakog oko dvije milijarde američkih dolara)., na nove Obrovce, Petrokemije - Kutine i Dine, Jertovce (Enron), Lukova Šugarja, Plomine, Janafe&Družbe i druge goleme »uspjehe« zbog kojih imamo preko svake mjere skupe energente u odnosu na kupovnu moć stanovnika. »Uspjesi« su sigurno povezani s korumpiranošću onih koji su ih »proizveli«.

Gospodine Čatiću, u navedenom je razlog uspjeha laika u odnosu na one koji misle da znaju, a ne znaju. Predložite političarima i njihovim znanstvenicima da ne viču, nego da govore, a još bolje da šute o onome što ne znaju.