Bilo je ovdje prije nekoliko dana priče o tomu kako od podruma do krova i od školskog doba, pa do groba, ovaj živopisni narod ima običaj živjeti na kredit. A kako se pokazalo, na kredit se i umire. Jasno, razvojem tržišnih načela ekonomije, premda je učinak početnih shvaćanja toga pojma na hrvatsko gospodarstvo djelovao poput španjolske gripe, prešli smo i na modernije tipove zaduživanja.

A sad na leasing možete dobiti i radnika. Agencija za zapošljavanje mu plaća davanja, što je ionako hrvatskom poduzetniku najmrži dio posla, a on mu daje samo golu plaću. Idealno. Lijepo nazovete agenciju i tražite jednog spretnog električara zbog čijih usluga nitko od vaših komitenata neće poginuti, zidara koji razlikuje ciglu i crijep, tajnicu čija dužina noktiju ne predstavlja nepremostivu prepreku za tipkanje. Na tri mjeseca, molim. I neka bude zdrav i vrijedan. Na ovdašnjem tržištu rada ponekad se još daju vidjeti običaji posljednji put zabilježeni prije američkog građanskog rata.