Vjesnik: 23. 03. 2006.
Beogradski dosjei kriju tajnu vukovarske bolnice
Krajinske su vlasti vodile evidenciju o zločinima, masakrima i mjestima masovnih grobnica i imenima žrtava. Sve bi ih mogli otkriti beogradski dosjei
Nešto više od mjesec dana proteklo je od posljednjih pregovora o nestalima u Zagrebu, a prvi su koraci u poštivanju dogovorenog već učinjeni. Proteklog je tjedna hrvatska strana preuzela šest posmrtnih ostataka Hrvata pokopanih u Novom Sadu, Somboru, Subotici, Beogradu i Šamcu. Sljedeći korak su ekshumacije u Smederevu i Pančevu koje se očekuju, dopuste li to vremenske prilike, već krajem ovog mjeseca. Iskapanja na području SCG-a Hrvatskoj su mnogo pomogle u potrazi za nestalima.
Prema saznanjima naše komisije, najmanje je 300 neidentificiranih tijela pokopano na tamošnjim grobljima. Koliko ih je na grobljima u Smederevu i Pančevu, još se ne zna. Navodno nije riječ o velikom broju.
Najviše se sada ipak očekuje od vojnih dokumenata u Beogradu s kojih je nedavno skinuta oznaka tajnosti, a koji bi, najvjerojatnije, mogli riješiti većinu sudbina 1140 nestalih Hrvata.
Hrvatska strana vjeruje da će se time raspetljati i mučna priča vukovarske bolnice. Dokumentaciju o tome Hrvatska bezuspješno traži već godinama, kao i bilo kakve tragove o mjestima ispremještanih masovnih grobnica. Dokumentacija bivše JNA - upozoravao je često pukovnik Ivan Grujić, glavni hrvatski pregovarač za nestale - takva saznanja zasigurno skriva. Pretpostavlja se da su u njoj i zapovijedi te izvješća pobunjenih hrvatskih Srba centrali u Beogradu.
Prema mnogim saznanjima i svjedočenjima koje ima hrvatska strana, krajinske su vlasti vodile evidenciju o zločinima, masakrima i mjestima masovnih grobnica i imenima žrtava. Sve bi ih mogli otkriti beogradski dosjei.
O kojem je broju preseljenih grobnica riječ, pukovnik Grujić ni danas precizno ne zna. »Teško je to reći, dosad znamo za najmanje desetak premještenih grobnica, a za neke smo probnim iskapanjima i potvrdili takva saznanja, poput grobnice na području Berka, Tordinaca. Očito je, dakle, da su grobnice premještane tijekom 1995. i 1996.«, podsjeća Grujić.
Tragom takvih informacija, sada se provjeravaju i lokaliteti potencijalnih grobnica. Prema podacima Uprave za zatočene i nestale, probna se iskapanja rade na području Banovine (Glina), te u zapadnoj Slavoniji. Istražuje se i lokacija na širem području Vukovara i nedaleko od Osijeka. Velika je vjerojatnost da će se na lokalitetima koje se probno iskapaju potvrditi postojanje masovnih ili pojedinačnih grobnica. Koliko ih je još rasijano po Hrvatskoj, otkrit će vojna arhiva u Beogradu.
Zasad nitko od predstavnika vlasti ne prognozira kada bi im druga strana mogla dostaviti dosjee u koje su uprte oči obitelji nestalih i hrvatske političke javnosti. Načelno se tek poručuje da je i to dio pregovaračkog procesa te da je svaka runda pregovora s beogradskom komisijom trajala, ali i dala rezultate. Međutim, trenutačno nitko ne može reći hoće li tajne beogradske arhive dobiti za godinu ili dvije.
Do tada Grujićevoj komisiji mogu pomoći anonimne dojave o mjestima potencijalnih grobnica. Dosad je upravo tragom takvih dojava Uprava za zatočene i nestale prikupila i provjerila saznanja o 215 mogućih mjesta masovnih i pojedinačnih grobnica, a posmrtni ostaci pronađeni su na 57 lokacija. Nije li upravo to primjer koliko bi u ovakvim slučajevima mogla pomoći arhiva iz Beograda?!
Miroslava Rožanković