SVOJI NA SVOME GOMILAJU SE PRIMJERI ZA TVRDNJU DA U HRVATSKOJ DIPLOMACIJI CARUJU NEPOTIZAM, POLITIČKI PATERNALIZAM I TRIBALIZAM

Činjenica da su djeca ministrice Marine Matulović-Dropulić, dubrovačke gradonačelnice Dubravke Šuice i načelnice kadrovskog odjela MVPEI-a Vesne Paitz te još nekih diplomata dobila posao na svjetskoj izložbi EXPO u Japanu, te im je za to plaćen honorar iz državnog proračuna, u Vladi ne smatraju nepotizmom! Glasnogovornik Ratko Maček kazao je da je proveden javni natječaj i da su izabrani - najkvalitetniji kandidati. Tako je među “najsposobnije” upala i Šuičina kćer iako je još uvijek - studentica. Svi su na račun hrvatskih poreznih obveznika proveli u Japanu oko dva mjeseca, plaćeni su im svi troškovi smještaja plus honorari.

Po Ratku Mačeku, formalno je sve čisto: nije povrijeđen zakon, nisu povrijeđeni propisi, bio je raspisan natječaj, a djeca političara i diplomata su, eto, jednostavno pametna i sposobna. Ništa novo: koliko god se zdravi razum bunio protiv takvih “slučajnosti”, birokrati se redovito zadovoljavaju formalno-pravnim pokrićem. Jedni se opterećuju moralom, drugi uživaju u formi. A najveći je paradoks u tome što su i jedni i drugi u pravu.

Na primjer, Ozana Biščević, kćer Hidajeta Biščevića, državnog tajnika u MVPEI-u, zaposlila se u Ministarstvo europskih integracija samo dva mjeseca nakon stjecanja diplome na Fakultetu političkih znanosti. Zaposlena je tamo bez natječaja, na radnome mjestu stručnog suradnika u Odjelu za koordinaciju provedbe integracijskih aktivnosti. Iako je u tome trenutku u Hrvatskoj bilo registrirano nekoliko stotina nezaposlenih s istom diplomom, za kćer Žužulova državnog tajnika prva adresa nakon faksa nije bila Zavod za zapošljavanje, nego Ministarstvo europskih integracija. Jedan saborski zastupnik prijavio je taj slučaj Povjerenstvu za sukob interesa.

Dipl. ing. tekstilne tehnologije Sanja Klisović odlučila se prije dvije godine okušati u diplomatskoj profesiji svoga supruga Joška Klisovića, tada šefa Odjela za analitiku u MVP-u. Ulaskom u Ministarstvo europskih integracija prestala se baviti tekstilom i već danas ona i suprug odrađuju svoje diplomatske mandate u Bruxellesu. Je li ona kao tekstilni tehnolog uistinu u sebi naglo otkrila talent za diplomaciju ili je u svemu presudnu ulogu ipak odigrala muževljeva prestižnija profesija, nitko ne može pouzdano odgovoriti.

Mlađahni Vibor Kalogjera ostat će upamćen kao jedna od najbizarnijih akvizicija ministra Miomira Žužula koji ga je bez dana radnog staža u diplomaciji, a i bez ikakvih relevantnih znanja o diplomatskoj profesiji, poslao u Washington sa zvanjem trećeg tajnika. Sin novinarke Silvije Luks shvatio je taj posao onako kako ga je i dobio. Javno je putem internet prepiske opisivao u detalje svoj (ne)rad, bahato se hvalio velikom lovom, dijelio s javnošću svoje probleme zbog seksualne apstinencije i usput se izrugivao šefu zemlje primateljice Georgu Bushu.

I njegov ulazak u diplomaciju bio je u skladu sa zakonom i svim propisima, kaže formalna strana priče, ali će zdrav razum ipak prije posegnuti za objašnjenjem kako je riječ tek o “tatinu sinu”. A njegov očuh Vanja Kalogjera nije se libio nazvati redakciju lista koji je prvi o tome objavio informaciju, prebrojavajući preko telefonske slušalice krvna zrnca novinaru koji se usudio tako pisati o njegovu Viboru.

Da imperij (MVP) zna uzvratiti udarac, pokazalo se i kada je novinar zabilježio jednu od brojnih “slučajnosti” u kadroviranju i napredovanju u ovoj službi. Jadranka Primorac, supruga sadašnjeg ministra prosvjete Dragana Primorca, do njegova dolaska na visoku državnu dužnost bila je anonimna diplomatkinja u MVP-u na poslovima desk officera. Njezin status ministrove supruge naglo se odrazio i na novi položaj u ministarstvu, tako da je ona preko noći postala savjetnica za gospodarsku diplomaciju ministra Žužula koji je s njezinim Draganom sjedio u Vladi dok se nije iskompromitirao u raznim aferama.

U povećem reagiranju na taj članak, Žužulov glasnogovornik Dobroslav Silobrčić je konstatirao da je novinar zlonamjeran, da je ministrova supruga stručnjak, a ministar Žužul pak lider koji nas vodi u svijetlu budućnost. Službena istina je glasila: nije Jadranka Primorac naglo napredovala zato što joj je suprug ministar, nego zato što je stručnjakinja, odnosno, diplomirani ekonomist.

Ako je šifra velikog napredovanja ministrove supruge u tome što je ona stručnjak-diplomirani ekonomist, u čemu je onda tajna ulaska među diplomate jednog Đanija Maršana, pjevača bez fakultetske diplome koji se, navodno, sprema na mandat u Australiju? Odgovor nije nimalo jednostavan. Dok jedni u njegovu slučaju vide klasični dokaz političkog tribalizma u Hrvatskoj po kojemu za prijatelje i istomišljenike iz “našeg plemena” uvijek ima mjesta, za druge je on zaslužni domoljub i ugledni autor himne HDZ-a “Bože čuvaj Hrvatsku”.

Jedna od najozbiljnijih zamjerki Bruxellesa Hrvatskoj u njezinim reformama za ulazak u EU jest nedostatak profesionalne, adekvatno obrazovane, snažne i efikasne državne uprave. Mogu li ključni akteri nepotizma, političkog paternalizma i tribalizma, kojima obiluje hrvatska državna administracija, izgraditi takvu upravu u kojoj će provjereno znanje, sposobnost i vještine biti uistinu jedino jamstvo ulaska i napredovanja u radu za domovinu?

Ako pak oni misle i tvrde da su baš njihova djeca, braća, sestre i supruge ti najsposobniji i najvještiji kadrovi, onda jedino preostaje utješni zaključak o fenomenu Hrvatske koja ima genetski modificiranu državnu upravu u kojoj su krvne ili bračne veze najsigurnije jamstvo nečije pameti i sposobnosti. A o tome, nažalost, svjedoče stotine primjera, od kojih gore spomenuti zasigurno nisu ni najdrastičniji ni najindikativniji.

Prije nekoliko mjeseci, u Njemačkoj je objavljena vijest da je nezaposleni brat tadašnjeg kancelara Gerharda Schroedera konačno dobio posao u nekoj pekarni. Možemo li zamisliti brata bilo kojeg hrvatskog premijera koji godinama čeka posao na Zavodu za zapošljavanje? Ako čak i supruga jednog načelnika u MVP-u može tekstilnu tehnologiju zamijeniti diplomacijom i zajedno s mužem nastaviti zarađivati u Bruxellesu, ili ako kćer jednog državnog tajnika bez natječaja može ući u ministarstvo dok joj je otac na toj dužnosti, što tek mogu supruga ili djeca hrvatskog premijera i predsjednika!?

Budući da članak 48. pravilnika o unutarnjem redu MVPEI-a kaže da državni službenici i namještenici MVPEI-a koji su ujedno i bračni drugovi samo iznimno mogu biti raspoređeni na rad u istu diplomatsku misiju, taj se problem najlakše zaobilazi u Bruxellesu gdje Hrvatska ima tri diplomatska predstavništva - pri Europskoj uniji, pri Kraljevini Belgiji i pri NATO-u. Tako, primjerice, Joško Klisović radi kao zamjenik šefa Misije RH pri NATO-u, a supruga mu Sanja u Misiji pri EU-u u istome gradu. U te su se misije po istom načelu dobro rasporedili i članovi obitelji Sršen, Blagec...

Hrvatski diplomat može biti i osoba koja ne zna hrvatski jezik. Prije godinu i pol dana je Mia Brozovich, drugi tajnik u Misiji RH pri EU-u, kao hrvatska diplomatkinja, pozvala mailom hrvatske dopisnike na press konferenciju hrvatskih parlamentaraca na - engleskom jeziku. Brozovicheva koja je, očito, podrijetlom iz hrvatske obitelji, nije s hrvatskim bila “na ti”. Kako ona kao diplomat uopće prati zbivanja u svojoj zemlji o kojima mora biti izvrsno informirana i kako uopće komunicira sa svojim šefovima - upitali su neki domaći novinari naše dopisnike u Bruxellesu. Pa, na engleskom, bogati - uzvratiše oni spremno.