Građanin-predsjednik, koji već drugi mandat figurira kao nadstranački i neovisni politički čimbenik čija snaga proizlazi iz neposredne volje birača, pokušao je tezom o "trećem putu" na kojemu bi okupio "neke druge projekcije" što će znati odgovoriti na krucijalne probleme današnje Hrvatske, emitirati svoje nezadovoljstvo spram neučinkovitosti etabliranih političkih opcija (vlasti i opozicije). Htio se javno distancirati od sve prizemnijeg verbalnog šakanja Sanadera i Račana, porukom da uz takav ring ne kani stajati, a niti navijati za jednog od ta dva napaljena sumo-borca.

Išlo je to više na adresu šefa SDP-a, jer se dojučer držala gotovo neupitnom Mesićeva oporbena preferencija. No, onda je preko ograde Račan-Sanaderova ringa, (medijski) aperkat sustigao Mesićevu bradu. Tvrdnjom jednih dnevnih novina da je multiplicirao broj zaposlenih u Uredu (sa 70 na 169), htjelo ga se, kaže, diskreditirati kod građana kojima je obećao smanjivanje troškova Pantovčaka. Pogođeni predsjednik dobro se zatresao i proglasio da je na djelu "orkestrirani napad" vlasti, opozicije i medija. Sve zbog tzv. nezavisne liste u koju bi založio svoj autoritet. Tako ranjiv začas se dao ugodno nasloniti na Sanaderovo rame, koje mu je u pravi trenutak istureno kao snažan oslonac. Vlada, kako reče premijer, Mesiću daje apsolutnu potporu, a nada se da je i njezini dobri programi imaju u Predsjendikovu uredu. Idila. Problema nema, osim u medijskoj Hrvatskoj. A ona je prolupala, drži Račan, kao da trbuhozbori u ime Mesića i Sanadera. Netko jest "prolupao", no jesu li to mediji?!