Nakon uspostave punoga povjerenja između Republike Hrvatske i Haaškog tribunala, Državno je odvjetništvo svoje najbolje snage nakon tolikih godina napokon moglo usmjeriti na obračun s domaćim krupnim kriminalom. Nije trebalo dugo čekati da se javno progovori o premreženosti cijeloga sustava - najblaže rečeno - nezakonitim radnjama. Moguće posljedice lavine što je javnim istupima Šepića pokrenuta iz Visokog trgovačkog suda, najpregnantnije je ocijenio I. Z. Čičak: "Najgore što se u ovom trenutku može dogoditi jest da se prijeđe preko svega kao da se ništa nije dogodilo… Jer pristati na tezu da su 'svi radili ono što je radio Šepić i suci Trgovačkog suda u slučaju Derma' značilo bi pristati na tezu 'svi smo mi korumpirani, ali nas štiti funkcija'… Ni u kojem slučaju ništa od ovoga ne može se jednostavno gurnuti pod tepih i stvar prepustiti zaboravu. Jer to bi u javnosti izazvalo još veću rezignaciju. A međunarodne bi institucije imale dodatne dokaze o stvarnoj vladavini prava u Hrvatskoj."

Ništa ne mijenja na stvari što je 'pituravanje' Suda na Dermin račun istinski marginalan slučaj. Nije li Al Capone život skončao u zatvoru zbog najmanjeg od svojih zločina - poreznog? Naravno naše se suce ne smije uspoređivati s mafijom. Ali ne samo zbog razlike između zločina, koja ide u korist sudaca, nego i zbog razlike društvenih uloga mafije i nezavisnog sudstva, gdje bi svaka usporedba išla na štetu mafije! Naime, nezakonitost u radu sudova kudikamo je društveno opasnija i od najgore mafije… Pa ako nezavisnost nije - a nije - odlika našeg pravosudnog sustava, tko za to mora snositi najveću krivnju pred zakonom? Sami suci jer su, barem kao pojedinci, nezavisniji od svih drugih. Ako će Bozanićeva vizitacija koja u Brezovici nije našla zlostavljanja, pasti samo na obraz Caritasa, to je zato što je Bajić u tom slučaju svoje ipak obavio. No kad bi na isti način bila okončana i Bajićeva vizitacija, Bozanić bi tu malo mogao pomoći i rezultat bi, Čičak ima pravo, bila 'još veća rezignacija'.