Vjesnik: 29. 03. 2006.
Ljevica i desnica
Hrvatska se nije vezala samo za pučane. U ovom trenutku imamo jednaku podršku i europskih socijalista i liberala i zelenih
JURICA KÖRBLER
Dok je u Europi postojala striktna podjela na ljevicu i desnicu, znale su se razlike. Desnica je zastupala interese krupnog kapitala, a ljevica radništva. Danas je posve suprotno. Europski pučani, koji će u četvrtak na summitu u Rimu proslaviti 30 godina postojanja, zabrinuti su zbog negativnih efekata globalizacije, traže socijalnu pravdu, vjersku toleranciju, na strani su potlačenih i onih kojima treba zaštita. Sve tonovi koji su nekad stizali od socijalista.
Pučke stranke odlično su organizirane, složne pomoći i razmijeniti mišljenja. Upravo su pučani prije godinu i pol inicirali susret Ive Sanadera i Vojislava Koštunice u Solunu i s mnogo simpatija popratili riječi hrvatskog premijera da se prošlost ne može zaboraviti, ali da svi na jugoistoku trebaju biti okrenuti budućnosti. Pučani su ti koji s mnogo entuzijazma zagovaraju europske ideje. Pučani su ti koji smatraju da u Europi budućnosti treba više tolerancije, popustljivosti i suradnje.
Wolfgang Schüssel, austrijski kancelar, s velikim entuzijazmom vodi Uniju. Riječ je o Europljaninu od formata koji ni zbog stranačkih interesa neće popustiti populizmu. I Juan Manuel Barroso, predsjednik Europske komisije, je iz kruga pučkih stranaka. Njemačka kancelarka Angela Merkel »pojačanje« je za pučane. U red pučana idu i nizozemski, grčki, slovenski premijeri, tu je i domaćin rimskog skupa Berlusconi, predsjednik talijanskog parlamenta. U Rimu će se naći 15 europskih premijera i svi će uputiti poziv Europljanima da se više zainteresiraju za europske teme. Još nešto je jedinstveno europskim pučanima. Iskreni su prijatelji Hrvatske. Kad nam neki nisu vjerovali, prije početka pregovora - a pokazalo se da smo u pravu - pučani su nas podržavali. Tu podršku ironizirali su i mnogi u Hrvatskoj, povezujući pučane s HDZ-om. Pokazalo se da su pučani, kao i oni koji vode Hrvatsku, bili u pravu i vjerodostojni i nakon toga je porastao i hrvatski rejting u Europi. I danas, kad je na redu borba za ulazak u punopravno članstvo, Hrvatska u pučanima ima veliku podršku.
Ali, Hrvatska se nije vezala samo za pučane. U ovom trenutku imamo jednaku podršku i europskih socijalista i liberala i zelenih. To je dobar put, jer Europa je šareno političko društvo i strankama na vlasti je u interesu da njihovu politiku razumiju svi. Hrvatska je svoju europsku političku platformu pojasnila i socijalistima, koji su je podržali. Ne treba zaboraviti da smo podršku socijalista dobivali i kad smo se borili za početak pregovora, a sigurno je da će nas podržavati i dalje.
Politika više nije autistična. Interesi su izmiješani, često je ljevica bolja u onome što je prije krasilo desnicu i obrnuto. Ako je Blair više lijevo, a štiti krupni kapital, zašto bi Merkel bila desno kad sve češće izgovara riječi koje gode njemačkom radništvu?
U nas je slično. I možda je tako dobro. U Europi isprepletenih interesa stroge podjele, pa i one ideološke, nikom ne bi donijele sreće. Jasno je da će pučani bolje razumjeti »svoje«, a socijalisti »svoje«, ali dobro je da su i jedni i drugi za Europu budućnosti. Za nas je dobro što nas i jedni i drugi vide u toj Europi, prije svih na jugoistoku kojima će trebati još mnogo vremena da uvjere i lijeve i desne kako su zaslužili ulaznicu za Bruxelles. A iz Rima Hrvatska čeka nove, dobre vijesti. Ako nas podrži 14 premijera, bit će to još jedan korak dalje. Za dobre vijesti iz Europe nisu spremni samo oni kojima je najbolja vijest da je Hrvatskoj loše. Ali koga više briga za njih.