Vjesnik: 31. 03. 2006.

Nije problem u podršci ili protivljenju terminalu

Prije odluke o LNG-u treba racionalizirati potrošnju energenata u velikim sustavima, primjerice, smanjivanjem gubitaka u dovođenju električne energije od elektrana do potrošača i samopotrošnje elektrana u Hrvatskoj

BRANIMIR MOLAK

Očito je iz teksta »Zbunjivanje hrvatske laičke javnosti« (Vjesnik, Stajališta, 27. ožujka), da je njegov autor mr. Ivan Širović jako zbunjen laik kad ne vidi da nije problem opskrbe plinom u podršci ili protivljenju terminalu na Krku, koji sam samo uzgred spomenuo u svom tekstu »Laici i znanost u Hrvata« (Vjesnik, Stajališta, 21. ožujka).

Ne treba biti protiv LNG terminala, ali treba biti protiv novih promašaja u energetici koji mogu i nadalje osiromašivati već preko svake mjere osiromašeno stanovništvo, pa je prilikom odlučivanja o LNG tehnologiji, ako za nju postoji potreba, nužan oprez.

Prije odluke o LNG-u treba racionalizirati potrošnju energenata u velikim sustavima. Primjerice, smanjivanjem gubitaka u dovođenju električne energije od elektrana do potrošača i samopotrošnje elektrana u Hrvatskoj na razinu kakva je prije 10 do 15 godina bila u zapadnoj Europi uštedjelo bi se oko dvije milijarde kilovat sati električne energije. Za tu električnu energiju, ako se proizvodi iz plina, u klasičnim termoelektranama treba potrošiti oko 700 milijuna kubičnih metara plina, a to je više nego što godišnje potroše sva kućanstva ili industrija u Hrvatskoj. Hrvatska godišnje potroši oko 2,8, a htjeli bi graditi terminal za uvoz 14 milijardi kubičnih metara plina. Kućanstva su potrošila 2002. godine svega 549 (što je izravni i najracionalniji način korištenja plina), industrija (bez petrokemije) 358 milijuna, a najveći dio je potrošen u energetskim transformacijama - 1,2 milijarde kubičnih metara. Osim toga, mogla bi se izbjeći potrošnja još oko 250-300 milijuna kubičnih metara »jeftinog« plina u Petrokemiji da se ne izvozi suvišak umjetnoga gnojiva (oko 60 posto proizvedenog). Je li uz takvo stanje u energetici u Hrvatskoj uopće potrebna rasprava protivnika i zagovornika gradnje LNG terminala na Krku?

S obzirom na spomenuto, nedostaje li Hrvatskoj plina ili novih elektrana? Može se postaviti i pitanje kako povezati interes niza zemalja u gradnji golemog LNG terminala i plinovoda za dopremu do njih kad do danas nisu bili u stanju izgraditi plinovod za korištenje našega jadranskog plina.

Ipak treba spomenuti zapažanje mr. Širovića o sagrađenim sigurnim LNG terminalima u vrlo naseljenim sredinama, među kojima spominje i onaj u okolici Trsta. Taj je zacijelo najsigurniji, jer još nije sagrađen, a možda će se tek početi graditi sljedeće godine, ako obuzdaju protivnike gradnje.

Nedavno je u jednom tjedniku objavljen mali dio mog teksta u kojem sam pokušao objasniti o čemu je riječ - o rizicima LNG-a, a redakcija mu je dala naslov »LNG terminal na Krku - Hirošima za Jadran«. Ako mr. Širovića zanima što misle protivnici LNG tehnologije, preporučio bih mu tekst »LNG Danger To Our Communities« dostupan na internetu http://www.timrileylaw.com/LNG.htm.

Šteta što mr. Širović nije objasnio kakvim sam se to ja »crnim prognozama pridružio skupini poluobrazovanih« i »zbunjujem hrvatsku laičku javnost«. Glavno je da je laik Širović kao predsjednik društva za plastiku i gumu, urednik »Polimera«, bivši direktor malog brodogradilišta na Krku (ako sam dobro informiran) i mr. znanosti objasnio drugim laicima zašto nam treba siguran LNG terminal na Krku. Uz takve argumente Širovića i drugih zagovornika LNG-a, male su nade da će se i u Hrvatskoj, kada zaista bude potrebna, koristiti LNG tehnologija, i nije čudo da se »poluobrazovani« protivnici primjene LNG bave usporedbama LNG i Hirošime. Zacijelo bi član njegova društva gosp. Čatić, beskompromisni borac protiv laika koji se na svoj način brinu o zaštiti okoliša, čiji je tekst bio povod za moje javljanje u Vjesniku (21. ožujka 2006.), to bolje objasnio. Možda je i u Širovićevu javljanju umjesto Čatića u pitanju neka tajna veza o kojoj sam pisao. Bilo bi zanimljivo znati i zbog čega Širović zagovara i brani LNG terminal od mene koji ga ne napadam.

Trebam li ja podučavati prof. dr. Čatića i mr. Šilovića o gumi i plastici? Ne pada mi na pamet. Kad želim nove gume na autu, pitam one koji se u to razumiju.

Autor je doktor tehničkih znanosti - ležišta plina i magistar nuklearne i atomske fizike