Prošlih smo dana svjedočili nervozi i teškim riječima u političkoj areni. Riječ je o pokušaju Račanovih socijaldemokrata da izazovu krizu u pregovorima o pristupanju Hrvatske EU, što pokazuje da ni to nije tema na kojoj stranke neće pokušati zaraditi politikantske bodove. Usto, pokazalo se kako dio stranaka smatra da je dovoljno deklarativno se složiti s europskom orijentacijom, a pregovore bi trebala odraditi vladajuća koalicija. I to pod stalnim prigovorima opozicije kojoj su problemi u vlastitim stranačkim redovima i lokalni izbori mnogo važniji od nacionalnih interesa, koje podržavaju sve važnije javne institucije i javnost.

Najprije smo čuli neistinit iskaz pridruženog člana SDP-a i člana pregovaračkog tima, bivšeg Račanova ministra Gvozdena Flege, da je Bruxellesu pogrešno predočeno stanje u obrazovanju, što je demantirano. No reakcije time nisu manje zanimljive.

Najzanimljivija je stigla od Račana, koji tvrdi da nije sugerirao Flegi, za kojeg je istaknuo kako nije član SDP-a, da javno istupi. Teško je povjerovati da je Flego samoinicijativno pokušao omalovažiti napore pregovaračkog tima u trenutku kad traje rasprava između vladajuće stranke i SDP-a o toj temi. Prije bi se moglo reći kako je Račan procijenio da je jeftinije žrtvovati Flegu, olakom izjavom da nije SDP-ovac, iako je predsjednik Savjeta za znanost te stranke.

Nervozno i neuvjerljivo ponašanje predsjednika SDP-a i njegove zamjenice zacijelo su izazvani recentnim događajima u stranci, ali i nemogućnošću da se uzdignu iznad stranačkih interesa i postave ih iznad teme o kojoj je postignut nacionalni konsenzus. Jasno je da izazivačke izjave Milana Bandića o zagrebačkim bolnicama, gdje je zapravo prozvao Željku Antunović odnosno Ivana Ninića, čiji bi odlazak mogao raskoliti dalmatinski SDP, iziskuju Račanov odgovor kojim bi zadržao jedinstvo stranke. Ali on izostaje, da bi predsjednik SDP-a »pokazivao zube« HDZ-u na temi o kojoj nema mnogo što za reći. Posebno se to može reći kad se pogledaju međunarodne inicijative vrha SDP-a posljednjih mjeseci.

Za razliku od Sanaderova HDZ-a, koji uspješno koristi članstvo u Europskoj pučkoj stranci da bi lobirao za što skoriji pristup Hrvatske EU, najveća opozicijska stranka drijema u Socijalističkoj internacionali. Ne lobira, koliko je poznato, ni kod premijera i političkih lidera s kojima dijeli svjetonazor. O tome je ovih dana govorio premijer, rekavši da bi opozicija trebala uspješnije koristiti međunarodne veze. Na poziv je odgovorio HSLS, najavivši više aktivnosti u Liberalnoj internacionali, ali ne i socijaldemokrati.

Hrvatskoj ne trebaju lažne dvojbe i dezinformacije o pregovorima i pristupu EU, a još manje sukobi oko nacionalnih interesa. Daleko je potrebnije da svatko obavi svoj posao.