ZAGREB - Usvajanje Nacionalnog programa suzbijanja korupcije prošlo je u sjeni Nacrta prijedloga Zakona o tajnosti podataka, koji je upućen u saborsku proceduru, a koji bi, bude li usvojen u predloženom obliku, bitno unazadio komunikaciju građana i tijela javne vlasti i to za nekoliko stoljeća, jer neke njegove odredbe izgledaju kao da su iz srednjeg vijeka, rekao je predsjednik Transparency Internationala Hrvatska (TIH) Zorislav Antun Petrović na jučerašnjoj konferenciji za novinare. Odredba da bilo koji dužnosnik može odlučiti je li podatak tajan postoji možda samo u Bjelorusiji, naveo je Petrović. Založio se za to da se Nacrt prijedloga ili bitno preuredi ili povuče iz procedure.

Za Nacionalni program suzbijanja korupcije naveo je da su rokovi za ostvarenje zadanih ciljeva vrlo kratki. Dosljedna provedba Nacionalnog programa odjeknula bi vrlo pozitivno i u inozemstvu i odrazila bi se na percepciju korupcije. Petrović je upozorio da je rok za donošenje zakona o financiranju političkih stranaka 30. rujna, što je, ima li se na umu i ljetna saborska stanka, vrlo kratko, a kašnjenje s usvajanjem toga zakona bilo bi štetno za Hrvatsku.

U susjednoj Sloveniji podatak načelno može ostati tajnim ako se njime štiti državna sigurnost, zadržavaju dobri međudržavni odnosi, u slučaju istražnih radnji policije i pravosuđa ili ako bi se otkrivanjem nekog podatka ugrozila prava drugog čovjeka. Hrvatski nacrt prijedloga Zakona o tajnosti podataka uvelike je prepisan od Slovenije, ali slovenski je zakon detaljniji i mnogo precizniji. Slovenija od lani ima i Zakon o opunomoćeniku za informacije. To je neovisno državno tijelo ustanovljeno 31. prosinca 2005. godine i prva opunomoćenica je Nataša Pirc Musar. Imenovao ju je Državni zbor na prijedlog predsjednika Republike, a mandat joj traje pet godina, što je važno jer se ne poklapa s mandatom zastupnika u Državnom zboru.

Opunomoćenik jednom godišnje pregledava sve podatke označene strogo tajnima, dok one označene ostalim stupnjevima tajnosti pregledava svake tri godine, da bi odlučio trebaju li i nadalje ostati tajnima. Slovenija je lani uvela i test javnog interesa. U slučaju dvojbe treba li učiniti neku informaciju dostupnom ili je zadržati tajnom provodi se taj test, kojim se odlučuje hoće li javni interes biti bolje zaštićen ako se informacija objavi ili ostane tajnom. Takav test zakonski je uveden i u Irskoj, Velikoj Britaniji, Japanu, Bosni i Hercegovini, Australiji, Novom Zelandu, Južnoafričkoj Republici, Estoniji... Za uvođenje takvog testa u Hrvatskoj zalažu se nevladine organizacije.

Opunomoćenika za informacije ima i Velika Britanija. Osim središnjeg ureda u Londonu, ima urede u Škotskoj, Walesu i Sjevernoj Irskoj, pri čemu Škotska (zato što ima i vlastiti zakon o pravu na pristup informacijama) ima i vlastitog opunomoćenika. Britanski opunomoćenik Richard Thomas nedavno je pokazao svoju moć i što je test javnog interesa. Naime, u razmaku od samo nekoliko dana, krajem veljače, odlučio je da sporazum Ryanaira i zrakoplovne luke u Derry Cityju mora biti javan, kao i podaci o putnim troškovima članova parlamenta. Zahtjevu da putni troškovi parlamentaraca budu javni usprotivio se Donji dom, a nakon žalbe je Thomas, mjereći javni interes, odlučio da ti podaci moraju biti dostupni građanima.

Tihomir PONOŠ

Opunomoćenika za informacije ima i Irska, zemlja koju hrvatske vlasti vole navoditi kao pozitivan primjer. Opunomoćenica Emily O«Reilly ima velike ovlasti pa tako ako odluka tijela javne vlasti po njenoj procjeni nije odgovarajuća može tražiti da se donese nova. Ima i određena istražna prava pa osim što može zahtijevati da joj netko dostavi traženu informaciju, može pozivati u svoj ured na saslušanje i tražiti bilo koji dokument, kopirati ga i vratiti »u razumnom roku«. S njom se nije mudro šaliti jer onaj tko je ometa u radu može biti kažnjen globom ili kaznom zatvora do šest mjeseci.