Tek što se slegla buka zbog novog zapošljavanja Mesićevu uredu, toj se temi vratila Vlada i odlučila Ured predsjednika napokon ugurati u zakonske okvire. No, tu odluku, međutim, nisu isprovocirale kritike na račun Mesića, nego dugogodišnje inzistiranje građanina.

Petar Radelj prvi je put u rujnu 2004. predložio sudu da sastavi izvještaj Saboru o “neustavnosti i nezakonitosti”. Naime, izmjenama Ustava iz 2000. zapisano je da se ustroj i djelokrug Ureda predsjednika uređuju zakonom i pravilnikom.

Nakon zanosa pretvaranjem polupredsjedničkog u parlamentarni sustav, na tu se obvezu zaboravilo. Ustavni zakon za provedbu Ustava iz 2001. dao je rok od dvije godine za usklađivanje zakona s Ustavom, koji je istekao u ožujku 2003., zaključio je Radelj i na to podsjetio Ustavni sud.

U međuvremenu, Mesić je dva puta mijenjao Odluku o Uredu predsjednika, za što više nije imao ovlasti, tvrdi Radelj, koji opet piše Ustavnom sudu i dobiva odgovor da je Vlada obećala da će Zakon biti pripremljen 2005.

Radelj potom u dva navrata pita Vladu, pa i premijera, je li zakon u pripremi. Kad nije dobio odgovor, u dva navrata protiv Vlade podiže tužbu Upravnom sudu zbog nepoštovanja Zakona o pristupu informacijama. Najnoviji podnesak kojim je Radelj istim povodom zatrpao Ustavni sud nosi datum 30. siječnja ove godine. Hoće li biti i zadnji, još nije sigurno.