Zašto je izbila afera o imenovanju predsjednika Visokog trgovačkog suda? Zato što je to mjesto kontrolna točka nad 207 milijardi kuna, koliko ih se vrti u 207.000 predmeta u radu, koliko ih prošle godine (prema statistici) i ove (u procjeni) vrte trgovački sudovi na svojim raspravama.

Predsjednik Visokog trgovačkog suda je, po zakonu, i predsjednik svih devet predsjednika trgovačkih sudova koji su u Bjelovaru, Dubrovniku, Karlovcu, Osijeku, Rijeci, Slavonskom Brodu, Splitu, Varaždinu i Zagrebu. Dakle, šef im je jer mu Zakon o sudovima daje tu ovlast i tu zadaću. Što se efikasnosti tiče i zakonskog postupanja u predmetima.

Oko 150 sudaca svih trgovačkih sudova, plus Visoki trgovački sud, raspolaže s 207 milijardi kuna gospodarskog novca. Svaki sudac u svojim spisima tako ima vrijednost od gotovo 1,35 milijardi kuna.

Kad se još zna da svaki sudac u trgovačkim sudovima radi na 1350 predmeta godišnje i da mu u prosjeku ostaju neriješena 233 predmeta, jasno je koji se to novac i s kakvim gospodarskim posljedicama valja sudnicama trgovačkih sudova. Samo u zaostacima zakočeno je 233 milijuna kuna po sucu. Naravno, pod uvjetom da je prosječna vrijednost spora pred trgovačkim sudom barem milijun kuna. A golema većina od šest do sedam tisuća stečajnih predmeta, koliko ih je godišnje u radu trgovačkih sudova, ima vrijednost veću od milijun kuna.

Na kraju prošle godine svi trgovački sudovi imali su u stavci »zaostaci« ukupno 35.096 spisa, ili novčano, 35 milijardi kuna, što je trećina državnog proračuna. Napominjemo da je riječ o minimalističkim podacima o vrijednosti gospodarskog novca u sudačkim spisima ni nepokretnog do završetka spora. Tomu valja dodati i podatak da se godišnje nagodbama rješava jedva dva posto sporova iz nadležnosti privrednih sudova, što upućuje na zaključak kako barem pola od tvrtki u sporu ima interes da se njihov spis kotura sudnicama što je dulje moguće.