“Poznam tvoja djela: niti si studen niti vruć!
Oh kad bi bio studen ili vruć! Ali, jer si mlak – ni vruć ni studen – izbacit ću te iz usta svojih..” (sv Ivan, Apokalipsa)Uz uskrsnu čestitku svim članovima kršćanima i katolicima, rodbini i prijateljima Hrvatske stranke prava 1861., ali i svim ljudima dobre volje koji vjeruju u Isusovo uskrsnuće ili u Njegovu poruku, dužnost je danas svakog u Hrvatskoj, progovoriti o stanju u domovini i pronalaziti izlaz iz postojećeg bezizlazja!
USKRS - TRAJNA NADA I TRAJAN POZIV NA OTPOR VELIKIM DRUŠTVENIM NEPRAVDAMA!
“Roma locuta, causa finita est!” (Rim je svoje rekao, stvar je rješena). Ovo dugovječno geslo o monopolu na jednu i jedinu vlast i istinu prevladano je u različitim povijesnim vremenima, pa je danas javno mnijenje kod nas i u svijetu prihvatilo kao gotovu činjenicu da nitko na svijetu nema monopol na istinu i vlast, a ponajmanje to ima svjetovna ili duhovna vlast ili hijerarhija. No, za katolike i kršćane općenito, Uskrsnuće je najveća i neporeciva istina, n
a kojoj se temelji čitav vjerski nauk Katoličke crkve, jer uzalud je vjera naša ako Krist nije uskrsnuo.Uskrsnuću, kao apsolutnoj i obvezujućoj istini za sve katolike i kršćane u suvremenom svijetu, prethodila je Kalvarija i mučenička smrt utemeljitelja kršćanske religije –Bogočovjeka, Isusa Krista. Primjer Isusa Krista obvezuje sve suvremene njegove sljedbenike pa i nas u Republici Hrvatskoj da istinski slijedimo i Kristov primjer i žrtvu, da se svaki dan iznova obraćamo i svjedočimo snagu svoje vjere u
Krista protiv nepravde, tlačenja, laži, korupcije, ubojstva i gaženja elementarnih prava čovjeka, građanina, radnika, djece, umirovljenika i nezaposlenih, protiv prikrivanja odgovornih za masovne i pojedinačne zločine u doba komunističke strahovlade i nakon nje. Tajkunizacija i rasprodaja Hrvatske neobuzdanom i grabežnom lokalnom i globalnom kapitalu, često kriminalnog porijekla, poziva svakog katolika i kršćanina na otpor i suprotstavljanje takvom obliku nasilja nad čovjekom i većinskim stanovništvom, koje ga nužno, još više osiromašuje, dok se bogata manjina, još više obogaćuje.Nedostatak ljudske i kršćanske solidarnosti u Hrvatskoj, govori da su kršćani i katolici slabija i blijeđa karika hrvatskog društvenog života, da se boje zauzeti stav i stati iza svojih vjerskih istina i kršćanskih uvjerenja, da je kršćanstvo samo nominalno opredjeljenje gotovo 90 posto pripadnika hrvatskog društva, dok živo i proživljeno kršćanstvo živi zanemariv broj kršćana, koje se može smatrati stvarnim, u odnosu na nominal
ne ili prigodničarske kršćane.Da nije naša stvarnost tako crna i teška, zar bi se sve ove godine nepravde i slabosti u hrvatskom društvu poput karcinoma još više raširile i ovladale političkim, gospodarskim, vlasničkim i medijskim prostorom. Gdje je otpor kršćana i njihove savjesti vidljiv i učinkovit, kada ga je teško zamjetiti i unutar samih crkvenih struktura, od kojih se velik dio prvenstveno ne bavi niti vlastitim duhovnim životom, a kamoli duhovnom izgradnjom kršćana i katolika, da budu dostojni i
mena kojeg nose i u čije se ime krste.Oportunizam, nezamjeranje, pasivnost, “baš me briga sistem”, prigušio je u Hrvatskoj većinsku, društvenu i osobnu savjest kršćana, kao i njihovu dužnost i obvezu da slijede zov Nauka i savjesti Isusa Krista. Neosjetljivost na nepravdu ravna je moralnom i duhovnom samoubojstvu. Kada se već ne može poučavanjem i lijepom riječju stati na kraj bezakonju i nepravdi, tada se kršćani trebaju svjesno žrtvovati za kršćanske ideale i promjenu svijeta na bolje.
Križ nije samo prošlost već i sadašnjost i budućnost kršćanskih naraštaja.Od spremnosti na njegovo hrabro uzimanje i nošenje ovisiti će kakve će se stvarne promjene događati u hrvatskom društvu, hoće li razvoj i sudbina pojedinca, društva i nacije krenuti prema gore ili će se i dalje strmoglavljivati na opasnoj nizbrdici. Neće valjda baš ovaj hrvatski naraštaj “uspjeti” osporiti veliku misao francuskog katoličkog filozofa Chateaubrianda iz 19. stoljeća, «da kršćanski narodi ne umiru».
Dobroslav Paraga, predsjednik HSP 1861.